Noam Minc je umro treceg dana velikog proljetnog hamsina1). Upravo onog petka kada sam u Akri trazeci zaklon od vjetra koji mi je susio grlo, susreo Salima, Arapina muslimanske vjere. Za Salima sam cuo od ljudi kojima je pripovjedao zgode koje su se desile, ili nisu, u ovim krajevima i obiljezavaju suzivot ljudi razlicitog porijekla. Njegovi susjedi su se zabavljali opkladama o tome je li Salim vec ispricao sve svoje price, ali ih je on uvijek iznova iznenadjivao.
Zavrcuci brk i odlazuci fildzan s vec ohladjenom kavom, od koje je otpio tko zna koji gutljaj, na stol pored nargile2) na kojoj se rumenio zar potpirivan stalnim naletima vjetra, promatrao je kako prilazim, a oci su mu igrale radosno. Zacudo, Salima taj vjetar nije odvise smetao. I dok se sva celjad krila unutar debelih kucnih zidova koristeci blagodati klima-uredjaja on je mirno sjedio uz teska drvena vrata svoje dvokatnice i cekao. Osjetio je da cu ga pogledati, a to je bio kljucni trenutak za uspostavu prvog odnosa. Poceli su pozdravi i blagoslovi sa svim bozjim imenima koje Kuran spominje, a da se ne bih mozda uvrijedio dodao je i djelove Starog Zavjeta, jer kako bi on mogao znati koje je vjere slucajni prolaznik. Dok su jos trajali pozdravi i upoznavanje, vec je tu bila njegova zena da cuje kakvu kavu ili caj volim, te se za cas vratila sa pladnjem datula, suhih kajsija i oljustenih badema.
Salim je po mom nacinu govora zakljucio da sam Zidov i ne dajuci mi previse vremena niti za pitanja niti za odgovore, zapoceo pricu o Zidovu koji vjeruje. Zivio je, kaze, tu u Akri, pored hana3), niti pet minuta odavde, sa zenom, kcerkom i zetom u krajnjoj bijedi, a osim toga zena mu je bila slijepa, a kci koja se udala za nekog ucenika jesive4) nije mogla zanijeti. Nitko ne zna kako je sastavljao kraj s krajem i kako su se snalazili u kucanstvu, ali nitko nije mogao ni reci da su ga vjera i nada napustali. Svakog dana vidjali su ga po nekoliko puta kako skrusen koraca prema sinagogi5) gdje je satima prebirao svete knjige i posvecivao se molitvama, slaveci milostivoga Boga. Godine su prolazile, bijeda postajala sve tezom, patnja slijepe zene je rasla svakodnevno, a nema gore kazne za ortodoksnog Zidova od barka bez djece.
U medjuvremenu mi je posluzen caj od kadulje u staklenoj prozirnoj casi, dok je Salim i dalje podizao i spustao onu istu kavu sa kojem je zapoceo dan. Sa tanjurica kojega je gazdarica odlozila pored suhog voca uzeo sam dvije kocke secera i promjesao malom zlicicom, koja je sudeci po patini sto ju je oblozila lako mogla biti od srebra. Prepusten aromaticnom picu i mirisu dima koje je Salim otpuhivao slusao sam ne mareci za vrucinu koja je iz tijela izvlacila svu snagu i susila graske znoja istog trena kada bi se pojavile. Salim je nizao detalje o molitvama kao da je najpobozniji Zidov, a ne Musliman. I kako da takve poniznosti, skromnosti i molbe ne dodju do Stvoritelja? I kada je jednog dana odlucio nagraditi toliku privrzenost i ljubav koja mu je iskazivana svakodnevno i bez prestanka, i to od covjeka koji nije imao ama bas niti jedan razlog da bi mu bio za nesto zahvalan, Svemocni pozove andjela Gabrijela i uputi ga medju ljude s brojnim zadacima. Na kraju zapovjedi da ne zaboravi posjetiti onog jadnika sto mu je zena slijepa, a kcer jalova i da mu najavi da cemu ispuniti jednu, ali samo jednu zelju.
Gabrijel pohiti i po nalogu Svevisnjega posjeti i sirotinjsko domacinstvo u kojem treba udovoljiti jednoj zelji glave obitelji. Zavapi siromah i pocne nabrajati svoje muke. Sto mi vrijedi bogatstvo, koje ces mi dati, ako moja zena ne progleda, a kci mi ostane bez poroda; cemu da se raduje moja zena ako joj podaris vid, ali kci nastavi patiti; zasto da nas nagradis djecjim placem ako cemo nastaviti u neimastini ospisivati mojoj zeni sto se oko nje dogadja? Nemogavsi se odluciti, zamoli Gabrijela da priceka do jutra i ode sav u suzama na pocinak. Prosla je nemirna noc i nakon jutarnje molitve, Gabrijel je vec cekao cuti koju zelju treba prenijeti Svemogucem. Nemalo se je iznenadio kad je cuo vjernog Zidova kako snishodljivo ocekuje da mu u bliskoj buducnost zena vidi unuka kako lezi na hrpi novca!!!
Jos je Salim bistrim okom ispod gustih, ali ne predugackih, kao da ih je s vremena na vrijeme potkresivao, obrva promatrao kakav je efekt na me ostavio kraj njegovog kazivanja, dodajuci da je dovitljivi vjernik kasnije obitavao u nekom naselju pored Jeruzalema, gdje mu je zet bio glavni rabin6), a zena zajedno s kcerkom drzala prodavaonicu zenskih perika7). Prica se je smirivala, jednako kao sto je jenjavao i vjetar i vrucina popustala. Kao da je Salim htio naglasiti da sutnja prethodi, prekida ili nastavlja rijec, odjednom je zamukao, kao da se je umorio, i nijemo me pozdravio dok sam ustajao i udaljavao se zahvaljujuci na toplom napitku i slasticama koje je njegova zena iznjela pred mene. Nitko od ukucana nije izisao da me isprati, jer, zakljucio sam, da bih dosao netko me je morao ili pozvati ili primiti, a otici mogu i sam !
Zidovi pokapaju svoje mrtve istoga dana kada su umrli, a petkom to treba obaviti i prije pocetka subote pa....
(nastavak 11.06.2004.)
1 Vruci vjetar koji puse Bliskim Istokom nekoliko dana u travnju ili svibnju doneseci nesnosnu sparinu
i pustinjski vjetar.
2 Pribor za pusenje koji se sastoji od staklene posude napunjene vodom kroz koju se uvlaci dim od
opojnih tvari koje izgaraju na zeravici upaljenoj na vrhu posude.
3 Prenociste za putnike i karavane. Han u Akri je poznat i po krvavim obracunima u vrijeme krizarskihj
pohoda.
4 Zidovska vjerska skola.
5 Zidovska bogomolja.
6 Zidovski svecenik.
7 Vjerne zidovke moraju pokrivati kosu, ili je otsjeci i nositi periku.
Post je objavljen 28.05.2004. u 10:38 sati.