Blizanci u materici razgovaraju:
- Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopste izgledao?
- Ne znam tacno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti; poslije rodjenja nema zivota.
- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo sada.
- Ali niko se nije vratio od tamo! Zivot se poslije rodjenja zavrsava. Osim toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tacno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu?! Pa gdje bi, po tvome, ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopste postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji!
- Da moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje....
Post je objavljen 14.12.2004. u 01:14 sati.