Boli me kad gledam sirotu
na uglu ulice naše,
moje i Tvoje,
Vaše!
Jer naša je to bijeda
u tupom pogledu bez sjaja!
Usne suhe
koje ne poznaju više oprosta!
Nagužvana ruka, na dlanu,
gdje izgubio se trag
crti života...
Pognute glave
i bez imalo misli,
a s toliko bijede u srcu.
...težina je učinila svoje,
breme je bacilo na pod,
tu sirotu
što ne zna za stid,
ona je svoj poklonila
neosvrnutim licima prolaznika...
...jer ih previše peče...
Bacilo je na pod,
bez imalo misli i želja,
tek naoko moli za milost
bezgriješnih osvrtnika.
Njeni su vapaji
davno postali
svratištima stranaca...
...u ovim danima pogotovo...kad im treba makar
topli pogled, umrla bih od tuge,
jer dala bi im i cijeli svijet da mogu...
...mislite na Njih!!...
Post je objavljen 13.12.2004. u 23:28 sati.