Yeeesss!!! Konačno jedan fantastičan dan i pretvorio sam se u pokretni emiter zadovoljstva, koji radi na svim frekvencijama... Položio sam jedan od najtežih ispita na faxu, što je dugoročno gledano bolje od seksa (za onu dvojicu koji su mi vec htjeli čestitati).
Bolji kraj ovog iscrpljujućeg i predugog perioda nisam ni mogao poželjeti. Cijeli dan bruji Manu Chao "Radio Bemba" dok ja zadovoljno plešem oko lomače i palim skripte (šala, dio spremio, dio podijelio dalje). Iako bi rado vidio dio tih materijala u vatri, zajedno sa njihovim tvorcima...
Razišljam, od kuda u nama studentima toliko gnjeva prema nečemu što bi nam trebalo odrediti budućnost. Umjesto da sa smješkom na licu učimo i grabimo znanje koje nam "serviraju", mi se samo fokusiramo kako što "jeftinije" proći i dobiti nekakav papir bez kojeg se kao ne može?! O tome koliko sam upotrbljivog znanja uspio uhvatiti dalo bi se diskutirati. Vrijednosti su izvrnute naglavačke i studiranje umjesto ostvarivanja znanja i vještina, postaje svrha samo sebi...(fullstop, s obzirom da sam opet počeo filozofirati).
Sada se spremam na otok na iscrpljujući odmor i vrlo teški rad s ostalim kolegama (čitaj opijanje i zajebancija)...
Neće me biti par dana, no blog će dobiti svježih materijala kada se vratim, ako ću biti u stanju rekonstruirati događaje.
Vaya con dios e vamos de la playa...
Post je objavljen 28.05.2004. u 08:39 sati.