Praznici nam se svakim danom sve više približavaju. Doduše, ove godine ćemo biti zakinuti za naše tipične balkanske prazničke mostogradnje – Badnjak i Stara godina padaju na petak, Božić i Nova godina na subotu, koja je većini ionako neradna. Jedinu nam utjehu pružaju Tri kralja, koja padaju u četvrtak. Tu postoji šansa da se premosti onaj nezgodni petak. Ma tko je uopće vidio da se dođe na posao za taj samo jedan dan ?!?
Ove godine uz prazničku groznicu stiže i cirkus. Onaj predizborni. Stižu nam predsjednički izbori, prve nedjelje u 2005. godini, 2.siječnja. Kako izgleda, na glasačka mjesta ćemo ići mamurni od dočeka, sa okusom sarmica i kisele čorbe u ustima. No, možda okus bude i gorči...
Večeras je posljednji dan za predaju prijava za trku za predsjedničko mjesto, koje moraju biti potkrijepljene sa barem 10.000 potpisa podrške. Osim sadašnjeg predsjednika i Jadranke Kosor, Letice, Adlešičke, Izbornom povjerenstvu se prikazalo još desetak uglavnom autsajdera i ridikula. Počevši od biznismena koji se po defaultu prijavljuje za svake predsjedničke izbore (biti će da je čovjeku životni san da bude predsjednik, pa kako ne može biti predsjednik SAD gdje živi jer nije rođen na teritoriju SAD, dobra je i Hrvatska), preko Rojsa, Pašalića, tu je i Anto «Madrac-Mudrac» Kovačević , Doris Košta koja je valjda predugo stajala na nedavnoj splitskoj orkanskoj buri, pa sve do Ćire Blaževića kojeg je vjerojatno anestezija za vrijeme operacije prostate pukla u glavu i nanijela mu ireverzibilne promjene na mozgu (neki kažu da ne možeš oštetiti nešto čega nema). Našlo se tu i par likova iz priče ponut onog iz Poreča koji je tvrdio da je apostol kraljevstva božjeg i da iz principa nije skupio potpise, pa nekog, isto tako anonimusa koji je skupio dvanaest potpisa. Icing on the cake, ili u našem (nedoslovnom) prijevodu, trešnjicu na torti predstavlja Ana Lučić, koja tvrdi da je skupila 52 milijuna potpisa...valjda je tu uračunala i otiske nogu bijelih miševa koje je tijekom svojih i suprugovih delirija pobrojala.
Pa, sada...ja možda i jesam glupača, kao što me nazvala komentara nedostojna osoba koja piše blog nazvan «Cura sa ekonomije», no neke stvari ne razumijem pa da me naglavce okreneš : vrijedi li truda i novaca natjecati se za predsjedničko mjesto kada po zdravom razumu sve indicije govore da nema šanse da osvojiš ni 1% glasova?
Jasno, uvijek će se naći netko i ustvrditi da ako se ne boriš i ako ne pokušaš, nećeš ništa postići. I naravno, biti će u pravu. Ali ne u cijelosti. Naime, postoji nešto što se zove realna procjena i koja čovjeku sa minimalnom dozom zdravog razuma treba biti vodilja i pomoć pri odluci : natjecati se ili ne. Procjenu danas daju agencije za istraživanje javnog mijenja i lako su dostupne.
Jer predsjednik jedne države, pa bila to i naša Hrvatska, osoba je koja ne pripada samo nama, već i svijetu. On je taj koji postaje sinonim za zemlju kojoj je na čelu. Nisam politična osoba, ništa više nego većina. Ne pripadam nijednoj stranci, po svojim svjetonazorima sam otvorena i liberalna osoba, poprilično čvrstih moralnih načela, otvorena za dijalog. Postavljam se kritički prema stvarima sa kojima se ne slažem, a i znam primiti kritiku, i ne bojim se boriti za svoje ideje.
Sadašnji predsjednik je na funkciju došao u jednom teškom razdoblju. Zemlja u kojoj se demokracija tumačila nekim drugim riječima nego drugdje, oporavljala se od smrti «oca domovine». Kada je Mesić postao predsjednik svi su ga uspoređivali sa njegovim prethodnikom, što je neminovno. Ne opravdavam sve njegove postupke, no čovjek je, prema mojim shvaćanjima, uspio postići jedan balans kojim je suvereno prebrodio mnoge Scile i Haribde koje su nicale na svakom koraku. Autoritativan kada je trebalo, popustljiv i šaljivdžija kada je to situacija zahtijevala. Imao je i svojih manje sretnih trenutaka, bez sumnje.
No, ono što se meni čini većim problemom od toga je li Mesić bio dobar predsjednik ili nije, je činjenica da mnogi ljudi nemaju predodžbu o tome što je Predsjednik države.
Odavno to više nije funkcija Vrhovnog poglavara. Predsjednik treba biti identifikacijska figura zemlje, kako prema vani, tako i svim njenim građanima. Treba biti čovjek sa integritetom, bez repova skandala koji se vuku iza njega, bez dokazane prevrtljivosti i nemoralnosti, osoba na koju se svaki mali smrtnik može obratiti. Isto tako, mora biti osoba sa svojim stavom o svim pitanjima koje se tiču zemlje i njenih ljudi. Osoba koja se ne ustručava biti jezičac na vagi, i ne libi reći i braniti svoje mišljenje. Svoj život, svih svojih 24 sata dnevno treba podrediti svom poslu, i činiti sve moguće i nemoguće za dobrobit zemlje i njenih građana.
Nemam namjere predviđati hoće li predsjednik biti i dalje Mesić ili netko drugi. Uostalom, postoje već nebrojene procjene i ispitivanja javnog mnijenja.
2.siječnja ćemo izabrati ono što smo zaslužili.
3.siječnja će to već biti stara vijest, prepuštena Povijesti da je pamti i Vremenu da padne u zaborav.
A život će teći dalje..bolji ili lošiji.
Post je objavljen 14.12.2004. u 19:37 sati.