...ja bit ću tu i neću se predavati.
Tri točkice. Znače puno toga. Svatko od nas započinje život s tri točkice, no kasnije ih nije svjestan jer ih se ne sjeća. Tri točkice znače početak koji nam je nepoznat, a može biti stvaran, samo što ga mi ne poznajemo, um nam ga nije iskustveno registrirao. Jedino što znamo jesu priče roditelja, prijatelja, rođaka: "Kako si bio slatka beba. Stalno si se smijao." Da, apropoz svega, zašto se bebe smiju? Zato jer još ne znaju što ih čeka ili zato što se nesvjsno vesele životu? Možda oboje. No, možda je to i znak da su došle iz svijeta gdje su smijeh i radost osobna iskaznica. Ali sve to ostaje definirano u tri točkice.
Tri točkice. Nešto što se želi prešutjeti ili nešto što se ne zna ili nije još dovoljno "oformljeno" za definirati. Bilo kako bilo, tri točkice su najbolje rješenje u situacijma u kojima se sugovorniku ili "potrošaču ideja" želi ostaviti prostora mašti. Zato ostajem pri toj početnoj ideji: moj blog želi potaknuti maštu, a maštu upravo potiču "tri točkice". Evo dakle pragmatičnog odgovora.
Da, "...". Ma, zapravo, ne sviđa mi se ta ukalupljenost navodnicima naših triju točkica: ograničuju. I kako vam onda posvjestiti važnost tih triju točkica nakon što sam u cijelom tekstu bljezgario o njima, ako ih ne mogu ponovno staviti.
Zato,...
Post je objavljen 28.05.2004. u 00:35 sati.