Eto mene. Bio do prijatelja Vanje na Jugu II no evo me kod kuće slušajuči Frank Sinatra - White Christmas...Što da vam kažem, evo i mene počelo pucati predblagdansko raspoloženje, i eto tako sutra budem sobu uredio...Iscrtao neke djeda mraziće na prozore, objesio sviječice iliti lampice preko sobe, zatim neke trake, anđelčiće objesio po polici. Ma imam ja tih ukras, svake si godine lijepo uredim sobu. Pa eto, budem naravno i ove. No nedostaje mi što se tiće toga ugođaja snijeg, no vjerujem da će doći i to, pa eto moje raspoloženje se ne može pokvariti. A posebno kada se ovako dobro osječam. Nekako sam ponosan sam na sebe, zbog toga što sam sa sobom uspio sinoć nešto rašcistiti. Naime, Cana, cura koju sam upoznao u pretprošli petak na onoj film reviji, i koja mi se odmah svidjela bila je u HIRu. No nakon petka, gdje sam ju također vidio, ali cijeli koncert prosjedio uz jednu curu koju sam upoznao dan poslije Cane ( opet neću navesti ime, štiteči identitet :) ), i odmah mi je i ona bila simpatična, i makar je Cana bila tamo meni je bilo dovoljno lijepo. I zaključio sam da mi se ta druga cura više sviđa. No eto, jučer sam imao iskušenje, pošto ona nije bila vani, nego kod bake u Baranji. Cana me tri puta kada je prolazila kraj mene ili kad smo se vidjeli zagrlila i jednom poljubila u obraz, no to mi više nije bilo toliko dobro kao prošli vikend, ili kao u petak kada sam ju vidio, prije nego sam sjeo na zvučnik. No eto, zaključio sam da mi Cana je super i sve slično i sve najbolje o njoj, no došao sam do zaključka da mi se ipak više sviđa druga cura, i zato sam sretan. Zato što nisam neodlučan, zato što znam što bih želio, i zato što eto kao što rekoh, svjestan sam da mi se jedna cura sviđa oko koje se namjeravam potruditi. I zaključio sam što se tiće Cane da mi se i ona svidjela, ali da je to više bila neka simpatija, a ne nešto kada ti neka viša sila kaže da bi to moglo biti to, kada ti više osmjeh koji ti je više nego lijep, nego vidiš neku dublju dimenziju u tome, i kada se u tome pogledu osječa neka toplina. E kada mi se tako nešto zadesi onda znam što trebam učiniti, a to je probati i potruditi se, pa što bilo, a to budem i učinio.
Eto, Taša mi se pojavi prvi puta na blogu i kaže da sam kompliciran. Ma neka sam kompliciran, mogu biti i najkompliciraniji na svijetu, i neka me cijeli svijet ne shvati, samo ako me shvati osoba na koju mislim cijelo ovo vrijeme. Možda sam i lud, ali neka sam, ja sam svjestan što želim, do čega mi je stalo i kako se osječam. I u ovom trenutku se zato osječam predobro, pa makar ne znam što me čeka, ali kako se i mogu osjeća pored ovakve glazbe pored mene ( John Lennon - Happy Christmas(War Is Over) ), pored prijatelja kakve imam, i zamišljanja kako sam pored osmjeha koji me veseli. Eto toliko...Pa makar da i ništa ne bude od toga ja se osječam dobro, naravno ne toliko koliko bih se osječao da se ispuni ono što bih volio, i da provedem najlijepši Božić do sada, no spreman sam na sve, a kada sam sretan, onda sam stvarno sretan ( e ovo je bio glup izraz )
A sada idem napisati onaj report sa koncerta za Follow Me...
Post je objavljen 12.12.2004. u 21:30 sati.