Shopping
Nisam iz zemlje u kojoj se za Bozic nesto trosi u kupuje.Kod nas se taj praznik slavi malo drugacije-porodica se skupi na badnje vece i jedemo svecanu posnu veceru,da bi sutra otisli u crkvu i zatim se omrsili.Ima i verovanje da ko za badnje vece nije kod kuce,nece biti bas mnogo kod kuce cele sledece godine.
I onda uletim u cuveni Christmas sale...
Pisala sam vec o tome da je grad potpuno okicen,i da laseri paraju nebo iznad Oxford street-a.Svuda mogu da se procitaju raznorazne ponude za "perfect christmas gift".Cak u nekim prodavnicama postoji i specijalno osoblje koje nudi pomoc neodlucnom kupcu u izboru savrsenog poklona.
Najsmesnije mi je bilo kada preko razglasa u podzemnoj zeleznici,glas koji se obraca putnicima obavestavajuci ih o tome da li vozovi idu na vreme,i na koje sve linije se moze preci na pojedinoj stanici,zavrsi svoj "govor" recenicom:"Please,don't leave your christmas gifts unattended" :)
Mene cela ta raznezujuce-oprastajuca atmosfera nije uspela da ponese.Ja sam jednostavno bila privucena mnogim lepim stvarima koje sam videla,kojih u Beogradu nema ni za lek.Nije mi islo na ruku to sto sam dnevno imala samo sat ili dva da kupujem.Nailazila sam na more stvari,samo sam gledala.Nisam se usudjivala ni da probam,jer sam htela da obidjem vecinu radnji,pa da steknem neku sliku o tome sta sve postoji,sta mi se dopada vise,sta manje,kakve su cene odredjenih modela garderobe...
Dok sam tako jurila okolo,ubrzo bih nailazila na recenicu koja mi je postala omrazena:"Sorry,we're closing"...
Posto sam svaki dan imala na raspolaganju samo to kratko vreme za kupovinu,u mislima sam pre dolaska "na popriste" pokusavala da se setim gde sam sta videla,i sta bi bilo najbolje prvo probati.
Prvo su mi za oko zapale cizme.U Beogradu ih trazim celu zimu,ali kako pridjem kojem izlogu,samo se zgrozim.
U Londonu sam videla par nekih modela koji su mi bas bili super,i resila sam da ih probam.
I imam sta i da vidim...Udje mi noga u cizmu,a kad treba da zakopcam rajsfeslus,stignem do pola lista i ni makac!
Ja vozim rolere,bavim se skijanjem i planinarenjem, i ne mogu bas reci da imam tanke listove.Vide mi se misici kad hodam,ali nikada do sada nisam naisla na situaciju da nisam mogla da zakopcam cizmu...
Sa uzdahom sam vracala te lepe cizme na police i odlazila dalje.Obuzimao me je ocaj...
Hodala sam gradom i gledala te iste cizme na raznim devojkama.Njima su stojale savrseno...
Dok sam gledala cizme na njima,krenula sam da primecujem i jos neke stvari.Gomila devojaka je bila u suknjama do kolena ili malo iznad.Njihova garderoba je otkrivala njihove listove,pokazivala je oblik njihovih nogu.Pocela sam da shvatam koliko su zene tamo zenstvenije obucene i koliko je to u stvari lepo videti.
U Beogradu smo silom prilika bili naterani na modu "biti kadar stici i uteci,i na strasnom mestu postojati".
Svi nose farmerke i neke ravne cipele/patike koje su dobre za dugo i brzo pesacenje.Svi nose jeftine kineske jakne,koje ako se kojim slucajem pocepaju prilikom prolaska kroz prepuni autobus,i nece biti neka velika steta.
Znam ja da kod nas ponekad duva takva koshava, i da je zaista hrabrost obuci suknju.
Ali ipak...Mislim da sve to sto sam rekla ne sprecava zene da barem ponekad ubuku suknje,da bar ponekad budu stvarno zene.
Gledala sam i kako ljudi izgledaju.I jos jednom potvrdila moje staro misljenje da su ljudi sa Balkana izuzetno lepi.
Svi smo mi manje-vise(hteli to da priznamo ili ne) dinarski tipovi sa lepim i pravilnim crtama lica,pravilno gradjeni,sa dugim nogama i cevanicama.U Londonu sam videla mnogo zubatih ljudi nepravilnih crta lica,mnogo pegavih,sa kratkim i krivim nogama.Videla sam mnogo sitnih zena,i mnogo muskaraca koji su nizi od mene.
I zato vam kazem,devojke/zene koje citate ovo sto ja pisem- ostavite ponekad farmerke u ormanu,i obucite suknje,haljine,otkrijte svoja kolena i listove,pokazite koliko ste lepe! :)
Naravno,samo od sebe se namestilo da sam ubrzo naisla na suknju koju sam bez mnogo razmisljanja kupila.Kupila sam uzput i jednu malecku heklanu pelerinu.To sada svaka druga zena seta po Londonu,a kako to kod nas ide,verovatno ce pelerinice biti moderne tek nedge od prilike sledece godine u ovo doba...
A sto se tice cizama- poslednje vece mojeg boravka,sinula mi je lampica.A zasto ja ne bih potrazila cizme koje nemaju rajsfeslus,a slicno izgledaju kao one koje sam neuspesno probala?Ako vec ne postoji rajsfeslus na njima,onda to znaci da mogu da se dovoljno rastegnu,da mi noga udje.
I nasla sam ih :) Yeah,yeah,yeah :)
Na sve sam mislila,sem na to kako cu ja ceo prtljag da ponesem.Kada sam krenula na aerodrom, izgledala sam od prilike ovako- u rukama dve kese,mala torba sa dokumentima na ledjima ispod kapuljace mojeg kaputa,na ramenu lap top koji nema 5kg kao sto sam na pocetku mislila,vec najmanje 7kg,i jos povrh svega sam vukla kofer na tockice sa ostatkom stvari.Izgledala sam kao bozicno drvce.Nisam iz inata htela da zovem taxi,nego sam odlucila da idem podzemnom.
Hodala sam tako ulicom,i na jednom semaforu po prvi put od kad sam u Londonu,osetila sam neciji pogled na sebi.Instiktivno sam okrenula glavu ka izvoru tog pogleda,ugledala kombi British telekoma,a za vozackim mestom mi se smesilo jedno stvorenje.Kada su nam se pogledi sreli,kroz staklo mi je necujno rekao:"Hellouuu",propraceno macho pogledom.
Glasno sam se nasmejala i odpozdravila.Doziveh startovanje u Londonu!
E sad mogu na miru da odem kuci :)))
The end.
Post je objavljen 12.12.2004. u 20:13 sati.