Subota je osvanula predivna. Sunčano svježe prosinačko jutro, preraslo je u topao, proljetan dan. Nakon što sam odradila svojih 5 sati sistematskih (o kojima sam već pisala), nije mi se dalo kući. Pa sam se zaputila u Istru. Dogovorila sam se sa prijateljicom, za sat vremena sam bila kod nje, prošetale smo uz more, napričale se uz kavicu i na kraju otišle pojesti rižoto sa tartufima.
Kući sam se vratila kasno. Vožnja je bila ugodna, cesta OK, prometa gotovo da nije bilo.
Nedjelja je osvanula sunčana, prekrasna. Vratila sam se u mislima u tu istu, treću nedjelju Adventa , prije godinu dana…tada sam bila sa Njim, u Beču. Bila je isto lijepa, sunčana, hladna nedjelja, šetali smo Grabenom, preko Museumsquartiera se popeli na Mariahilferstrasse…cijeli je grad bio je ogromna šarena, prekrasna Božićna razglednica, prepuna boja, glazbe, mirisa kuhanog vina, punča, kolača sa cimetom, slasnih kobasica u pecivu… i sreće. Bili smo sretni, skupa, držali se za ruke, voljeli se...nije ništa osim nas postojalo.
E, pa ..neću sjediti kući umotana uspomenama !
Otišla sam kod mame, izvukla je van..sjele smo u auto i otišle u Opatiju. Bilo je krcato šetača, pola Rijeke se slilo na Slatinu. Malo smo prošetale, otišle na kavu i kolač u Millenium.
Poslije kave, išle smo usput u tjedni shopping namirnica za mamu. Obično joj barem dvaput mjesečno pomognem u kupovini, jer mama ne vozi, pa onda sve namirnice mora nositi i gužvati se u autobusu. Tako zajedno obavimo najveći dio shoppinga, ostale sitnice poput kruha, svježeg jogurta kupuje svakodnevno u obližnjem marketu. U dućanu nije bilo gužve…ljudi očito nisu navikli na kupovinu nedjeljom, ili pak još nije počela groznica posljednjih predblagdanskih kupovina. Puno je pisano i puno se polemiziralo o radu trgovina nedjeljom. Ja nikada nisam imala potrebu otići po svježi kruh ili nešto drugo nedjeljom. Nedjelja je dan kada spavam dulje i punim baterije za novi radni tjedan. No, smeta me tumačenje, naročito Crkve, po kojem bi trebalo zabraniti rad nedjeljom, jer prodavačice-majke trebaju biti sa svojom djecom i obitelji, a kupci, po toj logici, trebaju ići na misu. To objašnjenje nije meni nikada držalo vodu. Jer, naravno, medicinske sestre, liječnice, policajke, vozačice autobusa nisu majke i supruge, njihovi muški kolege nisu očevi..pa njima, po toj logici ne treba nedjelja za provesti je sa svojima?
No, svugdje u svijetu u prosincu trgovina bilježi najveće prodaje, kupuje se ono što treba i ne treba, pa su dućani otvoreni po cijele dane, negdje i do duboko u noć. Zakon tržišta je okrutan..tko se bolje snađe, bolje posluje i opstaje, oni drugi propadaju…ni mi nismo iznimka. Prošla su vremena kada smo živjeli u zaštićenoj ljusci socrealizma…kada do nas nije dopiralo sve što se zbivalo u svijetu, ili je dolazilo sa zakašnjenjem. Nekada je trebalo mjesecima čekati da npr. neka nova ploča ili knjiga izađe kod nas. Sada smo postali svijet, i sve novine, a nekako mi se čini naročito one loše, vrlo brzo dođu do nas..
Poslije kupovine sam se kod mame bavila kulinarikom. Kako sam kupila dvostruko pakovanje Jacobs cappuccina u kojem je bio poklon CD sa božićnim pjesmama – klasicima, koje izvode Frank Sinatra, Nat King Cole, Mario Lanza, muzika i svijeće koje sam zapalila uvele su me u pravi praznični štimung. Napravila sam prekrasni pasticcio (lasagne) sa mesom i vrhnjem, te ispekla američke brownies, za koje sam recept našla ovdje , doduše, malo sam ga modificirala, dodala malo cimeta, muškatnog oraščića i cashewa…
Sada sam kući, udobno zavaljena na kauču, sa knjigom u ruci. Danas je to “Spilja ideja” Josea Carlosa Somoze, “pametni krimić” čija se radnja odvija u antičkoj Ateni, a “detektiv” Heraklo Pontor (da li vas ime možda podsjeća na Hercula Poirota, hehe) razotkriva misteriju ubojstava mladića, čija se tijela nalaze unakažena. Stil pomalo podsjeća na Umberta Eca, i svima koji su voljeli “Ime ruže” i “Foucaultovo klatno” knjigu toplo preporučam.
Eto, još je jedan neobično lijepi obični prosinački vikend, u običnom životu jedne (almost)srednjovječne obične žene prošao…
Post je objavljen 12.12.2004. u 23:53 sati.