Zagreb,17ti Lipanj 1963…sutra je Vericin 26 rodjendan…ovih dana uskoro mozda tjedan dana treba se roditi djete.
Ona je pripremila nesto kolaca i narezak za kancelariju za sutra. Legli smo kao i obicno
Zvuk tramvaja se je cuo dosta i Verica nije nikada mogla da se dobro odmori.
Pred jutro oko 4 sati nesto me je probudilo …ona se je okretala i kazala Vili pukla mi je voda …nazovi Taksi…stvari za bolnicu su bile pripremljene, samo ih je trebalo pokupiti.
Otpelali smo je u Zajcevu bolnicu/rodiliste…u ono vrijeme se nije ostajalo kazano mi je dace oni nazvati njezin ured ili da ja zovem.
Otisao sam oko 2 km mi je zivjela sestra na Lascini, i onda sam poslije otisao kuci sa autobusom i presvukao krevet i oprao posteljinu.
Poslije sam odnesao stvari za rodjendan u ured kako je bilo planirano, kada sam dosao vec su znali da sam dobio sina…tako da smo proslavili dva rodjendana Vericin i sinov.
Jest 18/6/63 je rodjendan Daria Tonija, Verica je morala ostati u bolnici 10 dana radi komplikacija i nije smjela mnogo hodati.
Ja sam si uzeo godisnji odmor kada je dosla kuci i pomagao i brinuo se koliko sam mogao i znao.
Ona nije mogla hraniti djete na prsa , tako da sam morao svako jutro u 4 sata ici sa tramvajem u Selsku po mlijeko od dojilje za sina, srecom da smo imali polak naseg stana mlijekarnicu pa sam mogao drzati mlijeko na hladu ,jer onda jos nismo imali hladnjak.
I tako dosta dugo to je trebalo ici tako rano…u ono vrijeme nisu bile formule kao danas , ali i to je proslo…bilo je tesko u jednoj sobi zivjeti sa djetetom a pogotovo sa pranjem i susenjem pelena.
Prosla su tjedna ,mjeseci Verica se je vratila na skraceno radno vrijeme dijete smo nosili srecom preko puta ulice u jaslice.
Post je objavljen 12.12.2004. u 16:35 sati.