Ja uvijek kasnim,nikad nigdi ne mogu doć na vrime.To je jednostavno grozno.Pokušavam se popravit,al ne ide.Svugdi moram zakasnit bar 20 minuti,al to je stvarno rijetkost,obično se radi od bar 40 minuta.Onda svi polude,ljuti na mene i bla-bla-bla.Grozno!Čak i kad odlučim stić na vrime,spremim se 2 ure prije,uvik se sjetim da imam još nešto napravit u zadnjih 15 minuti i opet zakasnim.Usto ima i još jedna stvar.Nikad ne mogu ić rano leć,kad se ne moram rano budit ujutro zaspem negdi oko 4 i onda dođe vikend kad zapem oko 6-7 i spavam do 3-4 ure,tako da sve izmišam i kad se moram ujutro dignit,obično uopće ne zaspem nego idem sva u komi.I onda sljedeći dan nekako izravnam taj bioritam,pa odem leć u 2.Al to je zapravo grozno.Nikad se nigdi ne mogu probudit.
Evo,recimo u petak.Čvrsto sam se odlučila ić polagat vijence našem prvom i mom najdražem predsjedniku Tuđmanu (znam da ćete me neki sad krivo gledat,al svi imamo pravo na svoje mišljenje),ali nema šanse,ja nisam mogla zaspat do 5 i onda je ujutro zvonio sat i ja se naravno,nisam mogla probudit.I tako,ja stvarno imam nerješiv problem sa vremenom i to me katkad stvarno baca u očaj.Negdi sam ovo pročitala,pa me utješilo:
TOČNI LJUDI UVIJEK ČEKAJU NETOČNE.