Postoji nadahnjujuća pjesma od Rabindranatha Tagorea, velikog Indijskog pjesnika. Ovdje toliko pristaje, da bih ju želio citirati.
"Prosio sam od vrata do vrata kroz seoski put kad se Tvoja zlatna kočija pojavila u daljini poput predivnog sna i pitao sam se tko je taj Kralj svih kraljeva!
Ponadao sam se i pomislio da su moji teški dani prošli i čekao sam da bez pitanja dobijem milostinju i da se bogatstvo pospe po pijesku s obje strane.
Kočija je stala gdje sam stajao. Tvoj pogled je pao na mene i spustio si se s osmjehom. Osjećao sam da mi se konačno smjehnula sreća mog života. Odjednom si pružio desnu ruku i rekao, "Što mi imaš dati?"
Ah, kakav je to bio kraljevski potez što si otvorio Svoju ruku prosjaku i prosio? Bio sam zbunjen i stajao neodlučan, a zatim sam iz lisnice polako izvadio najmanje zrno kukuruza i dao Ti ga.
No, mom čuđenju nije bilo kraja kad sam na kraju dana iskrenuo torbu na pod i našao najmanje zrno zlata u toj tužnoj hrpi! Gorko sam zaplakao i poželio da sam imao srca da Ti dam sve."
J. D. Walters: "Moć novca"
Post je objavljen 12.12.2004. u 13:37 sati.