Dala sam ti srce
od vode i gline,
srce od blata,
istanjeno i ispečeno,
otvrdnuto kao kamen filozofa,
tvrdo kao nesvijest,
neumoljivo kao svaka moja ljuta misao
koja mi se obila o glavu.
Kruta sam, dragi,
sebična i tužna.
Ali sve to više nije važno
pored tebe.
Srce se zvalo "Srečno" i
pahulja mu se utisnula u koru.
Možda se s ovim snijegom
otopi i ispere
do proljeća...
Kad prsti drveća zatrepere zeleno, srečno.
Srečno, moje srce.
Post je objavljen 12.12.2004. u 13:14 sati.