Veceras gre vonka puno tratih. Jelna spurtenjaca ribolo je budelima na Bisovo. Spurtenjace su u tu vrime pratile trate i kal bi trata zavrgla, one su imale pravo butat budele iza trate, da ujmu one sardele ca utecu...
Šećem ja tako rivom i svakih petnaest minuta stiže novi ribar s mrežom punom morskih nemani iz mračnih dubina. Onda se svi skupe na rivi, prekinu jutarnji ritual s kavom (novine stižu tek u 1) i komentiraju ulov. Tako prođe dan. A onda padne noć i ide se na more. Ili se dolazi s njega. Velike ribarice iskrcavaju na kraju lukobrana ribu za restorane i sretnije jedriličare. A ako skupite malo vremena između dva ribanja navratite do posebno skladnog, srcu dragog i oku ugodnog kompleksa crkve Sv. Mikule na brdu ponad mjesta a usred vinograda, pa na obližnju plažu, na kojoj još od grčkih vremena, uz samo more izvire pitka voda. Zato je Vis, uz Hvar, jedan od najstarije naseljenih otoka na Jadranu, ako se ne varam. Plaža je najljepša pretkraj ljeta, kad opusti od turista. I kad nema žive duše, na njoj se igra porodica vrlo mudrih mačaka. Ali to nismo snimili. Jezik je Višana vrlo lijep, a i ribe koje love u najčišćem moru na Jadranu. Voljela bih vam nešto ispričati i o povijesti sukoba viških ribara i Venecije, kao i o slavnoj ribarskoj tradiciji, regatama do Palagruže i gajeti falkuši.