Osjećam se kao 7.- izdvojena .
Kao kolaž lijepim boje na svoja lica,
sa strane se smijem.
Brišem paučinu prašine-pažljivo,
Paukova mreža moj je odabir.
Dolazim iz dana prije, iz 2.sata i 13. minuta;
Ne prepoznaješ me jer sam duga samo 10 minuta tvoga vremena:
sačuvaj me na zamagljenom staklu kao trag prstom, dok pišeš
o stopalima.
Otvaram putove srca, i cvijeće noći što ti ga polažem pred bosa stopala samo znače: da predajem se!
I nije važno što te nema-ovdje.
I nije važno što smo polutka razlomljena na dijelove-Ogledalo usitnjeno daje isti odraz.
Predajem se!
"Tell me that our love will never die, and I'll surender!"
Trube daju znak za koračnicu, koračam prema izlazećem otisku, obrazaca osmijehu, utiskujem se u pore, u kišna srca i svijetleće svodove.