Voljenome
I opet si tu u mojim mislima.Ne zelim te.samo mi nanosis bol,ali ti si kao zrak bez kojeg ne mogu disati,kao hrana bez koje ne mogu zivjeti. Potreban si mi jer bez tebe ne mogu. Iako svaki pogled,svaka misao na tebe boli. Mrzim te zbog toga. Mrzim te jer te svakim danom volim sve vise. I mrzim te zbog toga sto mi je ljubav jaca od mrznje. Trudim se zaboraviti te,ali ne ide mi.. srcu se ne zapovijeda. Najvise me boli sto ti uopce na slutis sto osjecam,da znas mozda bi bio pazljiviji,ne bi me vise gledao,smjeskao se i pricao sa mnom. Jer uzasno boli znati da si blizu,a tako daleko, znati da mi ne pripadas i da nemam prava zeljeti te za sebe. Nikad mi neces pripadati,znam.. ali ja sam sanjar i ponekad moji snovi postaju tako stvarni da mi se ucini da i ti mene volis koliko i ja tebe.. Ne znas kako je uzasan osjecaj kad shvatim da su to samo sanjarenja,da ti jedva znas da ja postojim. Pokusavam te zaboraviti,ali ne uspjeva.. Znam da tvoje srce pripada drugoj i to uzasno boli.. I ponekad imam nekakav osjecaj da mi se cini da te mrzim zbog toga sto si sretan i voljen..sto ne znas sto je bol..mozda cu jedne noci sanjati a u mojim snovima neces biti ti, mozda cu se jednog jutra probuditi bez tvog imena na usnama. Zeljno cekam taj trenutak,ali sad mi se cini da cu te zauvjek voljeti...
ovo sam nasla danas kad sam sredivala sobu..prije i uvik srce malo zatreperilo kad bih ovo procitala,a sad nista..ne znam sto mi je..nekako sam zbunjena...bezvoljna,pa samo copy pesatam..ali ipak...
Post je objavljen 11.12.2004. u 00:56 sati.