Još jedan, mnogo bolji i kvalitetniji text o Forlorn Legacy-u.
INFO:
BAND: Forlorn Legacy
ALBUM: Paths of Insanity
GENRE: Death metal
LABEL: Metalsound Records
GODINA: 2004
TRAJANJE: 59:09
WEBSITE: www.forlorn-legacy.com
TRACKLIST:
01. Conspiracy
02. Crest Of Silence
03. Insanity Pt.1: Rewind
04. Welcome
05. Damned
06. Insanity Pt.2: Delirium
07. Collapse
08. Coldness Do Speak
09. Insanity Pt.3: Revenge
10. Numb
11. Delusion
12. Stillborn
13. Last Try
14. Price To Pay
Nakon dugog razdoblja najavljivanja jedan od najpoznatijih hrvatskih metal bendova, zagrebacki kvintet Forlorn Legacy nakon cetiri demo snimke napokon izdaje svoj debi album "Paths of Insanity" i to za domaci Metalsound Redords. Na jednosatnom materijalu bend kroz nove i stare (ponovno snimljene demo) stvari predstavlja svoj usavrseni glazbeni izricaj - melodicni death metal. Ipak, zaboravite sve (skandinavske) bendove koji vam sad padaju na um spominjanjem tog 'zanra'. Forlorn Legacy nikada ne forsira ciste i izrazajne gitarske melodije. Sto dalje znaci da su iste detaljnije ugradjene u stvari i time skoro sakrivene od uha na prva slusanja. Sto, opet, dalje dovodi do zakljucka da je bend tehnicki savrseno potkovan sto se ocituje u svakoj minuti materijala cime se jos dodatno razlikuje od tako tipicnih melodicnih bendova.
Daljnje karakteristike glazbe uocavaju se kako pjesme prolaze: Conspiracy je fino izabrana uvodna stvar jer predstavlja cijelo izdanje u malom: gitare su od pocetka radom striktno odvojene i svaka se pojedinacno moze bez problema pratiti; nakon kratkog uvoda slijedi brzi ritam i agresivni, ali ipak kontrolirani death vokal (o kojem par rijeci kasnije), zarazan clean refren, fina solaza. Kratko, jasno i prelazi brzo na stvar. Jedan od hitova na albumu. Crest of Silence ipak pokazuje izrazajnije glazbeno lice benda, a to je varijabilnost i to u bilo kojem smislu. Od stalnog prelaska sa brzog (vecinom u 'refrenskom' dijelu) na spori ritam, naglasenih clean leadova koji se miksaju sa tihim akusticnim umecima, cistog i growl vokala. Vec od pocetka albuma je kristalno jasna vrijednost glazbenika sa strane savladavanja instrumenata. Ovdje bih posebno izdvojio bubnjara Stanka Muskinju koji na cijelom izdanju svira najbolje i najdetaljnije bubnjarske dionice koje sam do sada cuo u nekog hrvatskog benda. Prvi dio "Insanity" trojstva krece sa Rewind gdje je, po prvi puta, izrazeniji rad bas-gitare izmedju e-gitara. Ova stvar vec pokazuje da petorka (uz par iznimaka) nema striktno izrazene brze ili spore stvari. Ritam konstantno varira i time drzi slusatelja budnim. Dalje bih se osvrnuo na dvije mid-tempo stvari Welcome i Damned koje su mi, iako odsvirane na zavidnoj tehnickoj razini, nesto bezlicne, nedostaje mi nesto brzi prelazak na bit, te neki element koji bio personalizirao stvar. E sad, Delirium je totalna ludnica i mozda najjaca stvar na albumu. Izvrsni brejkovi u bridgeu inteligentno podizu atmosferu nakon cega slijedi vokalno-podvojeni refren u brzom tempu. Zakon! Od ostalih pjesama jos bih izdvojio:
Collapse - fini kratki melodicni instrumental sa posebno naglasenim podvojenim radom gitara. Jednostavno, zarazno i ucinkovito.
Delusion - nesto razlicitija stvar zbog naglasenog sporog ritma, groovy, malo uvrnuta, akusticne gitare, lijepe melodije. Fino postavljeno blago osvjezenje.
Stillborn - izravna, brza stvar sa zaraznim riffovima. Izvrsno.
Last Try - opet jedna sveobuhvatna FL-stvar koja ce fino odgovarati za live nastupe. Pocinje akusticno, blago dramaticna, mijesanje vokala, dok se opet u refrenu dize tempo. Vrlo lijepo!
Price to Pay - standardna akusticna neoklasika by Marizza (gitara) kao outro albuma.
Uglavnom, materijal je puno brzi i raznovrsniji u odnosu na ono sto ste se navikli od demo snimki ovog benda. Decki zaista znaju savladavati instrumente, materijal puno ritamski varira, masa solaza, riffova, iznenadnih prijelaza i prekida, akustike... dakle, za svakog ponesto. Da rijesimo jos par pitanja za kraj: Vokali? "Novi" vokal Darko Etinger odgovara glazbi potpuno. Kao sto glazba nije sirovi death metal, tako ni vokal ne ide u ekstreme. Tekstovi se razumiju dok na par trenutaka vokal zna zazvucati kao Phil Anselmo. Produkcija? Treba se naviknuti na nju. U pocetku nece u potpunosti lezati u uhu zbog ponekad tihih bubnjeva ili, na prvi tren, sirovih gitara, ali kad se naviknete odgovara glazbi.
Dakle, bend je ispunio ocekivanja. 14 pjesama, sat vremena tehnicki izvrsne glazbe koja moze bez problema ostaviti trag i na puno siroj i zahtjevnijoj sceni. Zato podrzite bend! Za dodatne informacije o narucivanju albuma pod jako povoljnim uvjetima bacite pogled na forum.
by Damir O.
Copyright: CMAR-Net
Post je objavljen 11.12.2004. u 00:04 sati.