u njemu caruje drugarstvo, u njemu svatko radi ono što hoće, u njemu raste svako voće....". Ne znam budi li i u vama uspomene na djetinjstvo ova pjesma. Ali nije tema mog mozganja zadnjih dana Branko Kockica i djetinjstvo provedeno uz Obrazovni program bivše Juge, već mi se ta pjesmica počela vrtjeti po glavi iz nekih sasvim drugih razloga. Pa evo jedne priče (može i za laku noć).
Dakle(m), bilo jednom jedno carstvo, mlado, tek osnovano od nove generacije careva i puka željnog druženja. Početak je, kao i svaki, bio pun zanosa i otkrivanja novih mogućnosti. Car(evi) su poticali puk na kretaivnost, puk se odazivao i gradili su zajedno jedan novi i malo drukčiji svijet. Jer pokraj njih su u drugom (starom) carstvu živjeli ljudi sa drugim (starijim) načinima življenja. Tamo su vladale institucije, administracija, prave vijesti su se teško i sporo dobivale... Zato je novo carstvo preuzelo ulogu pojedinačnih otvorenih iznošenja osobnih istina. I povremeno su se tresla brda, nije se rodio miš, već se otkrilo puno toga, potaknulo, promijenilo. Neki su iz starog carstva gledali sa zanimanjem prema novom, mnogi nisu znali uopće da postoji novo carstvo. A neki su s vremenom, polako i ljudski počeli koristiti novo carstvo za razne stvari. Jedni za druženje i izmjenjivanje mišljenja i informacija, drugi da bi tako rekli nešto (nekome) što nisu uspjeli u živo, treći da bi prosipali svoju pamet, neki su se ubacili da bi promatrali puk u znanstvene svrhe, ... i tako je carstvo s vremenim počelo sličiti svakoj ljudskoj zajednici. Sa svojim dobrim i lošim stranama. Ali sve je više-manje još uvijek imalo okus nekog drukčijeg mjesta. Gdje je istina ono što svaki pojedinac želi reći. A onda je došla jedna djevojka iz starog carstva i to iz najmračnijeg njegovog kruga. Počela je pričati svoju istinu. Strašnu, bolnu, mračnu. Novo carstvo se diglo na noge, počele su optužbe i obrane kakve do tada niti jedna istina nije izazvala. Priče puka su pale u drugi plan, glavnu ulogu su preuzeli komentari. Više se nije moglo samo čitati, raspravljatri, družiti. Počelo se procijenjivati je li njezina istina dovoljno autentična, vuče li se čitače za nos, retorika starog carstva je postala jača... I tako je preko noći djevojka nestala, ne zna se da li zbog opasnih istina koje je ispričala ili zbog nespremnosti novog carstva da ju sasluša, ili zbog nečeg trećeg. Carstvo se uskoro ujedinilo sa starim i osnovalo ured za odnose s javnošću. Prodalo neke pučke uratke zanimljive starom carstvu. Sve je počalo nalikovati stvarnom životu. U kojem se rado sjećamo djetinjstva i (više-manje) bezbrižnih dana. Onih jutara kad smo upalili televizor i slušali pjesmicu o carstvu gdje su kuće od čokolade i prozori od marmelade i gdje svatko radi ono što hoće ... Trataratira drugari!
Post je objavljen 10.12.2004. u 23:50 sati.