Ništa neće biti. Jučer kasno navečer sam pojela čitavu čokoladu s rižom dok smo se dopisivali. Povraćalo mi se cijelu noć pa sam bila prisiljena pratiti Monaco: Porto (0:3).Gledam te i ne osjećam ništa. Mislima sam s njim i razmišljam o njegovim bicepsima koji se napinju kada me podiže i spušta za vrijeme dok vodimo ljubav (ili se samo divljački ševimo). Ti mi pričaš o tome kako bi bilo dobro da pokušamo nešto. Govoriš mi koliko ti značim. Ja želim njegove usne koje me nježno ljube, zovu me ‘mala’ i pričaju slatke bezobrazluke. Gledam kako gestikuliraš rukama dok mi objašnjavaš kako stalno misliš na mene, kako te privlačim i kako misliš da je upravo sada pravo vrijeme. Dok mi povjeravaš svoje najdublje osjećaje, ja razmišljam o njegovim zelenim očima i preslatkim boricama kada se nasmiju. Kažeš da si se prije bojao emocija a sada bi se slomio samo da mi dokažeš da to nije zaluđenost. Gledam te tupo i zamišljam njegovu crnu kosu, oštru bradu od tri dana i savršena, široka leđa. Zamišljam kako bih ga htjela pokraj sebe dok mi se približavaš. Naginješ se po poljubac a ja bježim od tebe ostavljajući dopola popijenu Colu light. Trčim prema cilju kojeg ne poznajem, što dalje!
Post je objavljen 27.05.2004. u 18:34 sati.