Na radiu REM, ja jedem ohlađenu dinju (17 kuna za pola minijaturne dinjice), pišem blog i desnim okom gledam početak utakmice Hrv: SiCG (mladi).
Pročitala sam ovih dana tonu blogova. Inače čitam samo ove koje imam pod linkovima. Moram priznat da ima potencijala i da Dritu neki blogeri lagano pušu za vratom.
Proklete dlake. Neznam kako ostatak ženske populacije al meni je to tolika muka – skidanje dlaka s nogu – ono, depilacija nogu svakih tjedan dana, brkovi svakih mjesec dana, obrve dva put tjedno…ma grozno…di su ona lijepa vremena krapinskog pračovjeka kad smo mogle nesmetano šetati poljanama bez strah da neki dječačić ne poviče ‘vukodlak’ i pobjegne iz petnih žila.
U svakom slučaju, danas ću otići pogledati ‘The day after’. Nadam se da je barem upola tako dobar kao Independence day jer je taj film jedan od onih koje mogu gledati svaki dan bez da mi postanu dosadni. Ostali su: Briljantin, Indiana Jones 2, Forrest Gump i Plavuša s Harvarda 1 i 2.
Moj prijatelj smatra da ja govorim jedno a radim drugo. Nije mi objasnio značenje te rečenice. To je isti onaj frend koji je htio da mi onda zabrijemo, isti onaj tip koji se nije nikad javljao kad bi imao curu itd. Ne znam što da radim. Ne želim ga izgubiti kao frenda a mislim da hoću. Nisam sigurna da ću trpjeti njegova predbacivanja i sve što mi ponekad govori. Boli me što se osjeća loše (iako bi ovo njemu vjerojatno zvučalo opet dvolično) ali jednostavno neznam što bih mogla učiniti da to promijenim.
Sa dinje sam prešla na Cappy od grejpa i ananasa. Nije loš.
Post je objavljen 27.05.2004. u 18:32 sati.