Osim gumenih bombona, narančaste boje i dupina postoji još nešto u čemu bi mogla satima uživati. I prije no što vam padnu podle primisli na pamet (iako bi bili apsolutno u pravu, no to je tema za neki drugi post ;))) otkrit ću vam da se radi o ružama. Volim sve vrste cvijeća, svaka je na neki način posebna, no ruže su mi posebno prirasle srcu. Raznih oblika, veličina, mirisa... ruže su nešto što će uvijek privući moju pažnju. Čak i umjetne, svilene, papirnate, keramičke, metalne...
Bliski mi ljudi poznaju moje "skrivene" strasti prema ružama pa tako moj životni prostor krase brojne varijacije na temu ruža, uključujući enciklopediju ruža od kojih sedamstotinjak strana. Krasna knjiga povećeg formata u kojoj se nalaze sve vrste i legende o ružama ovog svijeta.
U toj mudroj knjizi piše da je ruža cvijet izuzetne ljepote, oblika i mirisa, cvijet ljubavi.
Crvene ruže izražavaju ljubav, kažu „Ja te volim!“ Bijele ruže predstavljaju nježni šapat - „Ti si božanstvena“ ili „Dostojan sam tebe“. Crvene i bijele ruže zajedno znače jedinstvo u ljubavi. Ružičaste ruže simboliziraju granicu i nježnost. Svijetlo ružičaste ruže pokazuju obožavanje. Tamno ružičaste ruže izražavaju zahvalnost. Žute ruže pokazuju zadovoljstvo i uživanje. Narančaste ruže pokazuju potrebu za ljubavlju. Ruža bez trnja znači ljubav na prvi pogled. Jedan cvijet ruže poručuje „Još te volim“. : : Jezik ruža: :
Neki tvrde da u rajskom vrtu prevladavaju upravo proplanci ruža. U Grčkoj mitologiji ruža je Afroditin cvijet i znak je života, ljubavi i ponovnog rođenja. Bahus je osvojio jednu nimfu trčeći za njom oko ružinog grma, jedan trn se zakačio za njenu haljinu, a šarmantini je Bahus u znak zahvalnosti okitio taj grm nježnim cvjetovima u boji nimfinih obraza. Afroditi, boginji ljubavi i plodnosti Grci su prinosili ružu, djevojke nosile vijence bijelih ruža prilikom ceremonijalnih svečanosti, a posipanje puta po kojem hoda mlada laticama ružinog cvijeta datira još iz tog vremena. Biblijska priča donosi Mariju Magdalenu koja je suzama zalila crvenu ružu koja je od njenih suza postala bijela. Prekrasna priča, zar ne? U rimskom carstvu vijenac od ruža se koristio za kićenje vojskovođa, za odlazak u rat. Ruže su simbol radosti, zadovoljstva i ljubavi, a u kršćanskoj simbolici znače ljubav, kao što je lotusov cvijet u istočnjačkom ili narcis u grčkom svijetu.
Osim uživanja u ljepoti tog čarobnog cvijeta, uživam i u pričama o ružama pa ću s vama podijeliti jednu koja kaže: "Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima. U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima su obdareni. Oni sami često ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši pa im netko drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomozite ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika nebeske ljubavi koju možemo udijeliti svakome. Ako pomognemo nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje. I cvjetat će uvijek, iznova..."