bubnjevi u vodopadu
Ukradena, riječ skeptično tutnji utrobom kojom vitla začarano vrelo eliptične spoznaje
neizbježnosti.
Neka netko nacrta neizbježan cilj.
Neka netko slaže sinonim nenamjernih mišljenja.
Neka netko udahne parafrazu slučajnog činjenja.
Povrh obijesti, ljuljam se granom samoprozvane slave dok drvo raste prema zemlji.
Sagradi mi kućicu na tom drvu.
Medu prašnim lišćem što se igra,
raste li prvo korijenje ili grane?
i gdje ode kretanje
ako zastanem?
Krugom ili elipsom da krenem
ništa
dok prvi iskorak ne obijem
u baš tu jednu stranu svijeta.
čaj što isparava okusom
da stvari se čine nove
jesmo li
drugačiji ili isti
nego
sutra ili jučer?
Post je objavljen 10.12.2004. u 01:11 sati.