Kad se mijenjamo ili kad se pokušavamo promijeniti to se najprije odražava na našoj kosi.
Danas sam ušla u kupaonicu, banju, kupatilo i slučajno se susrela s likom u ogledalu, a zapravo samo sam htjela oprati tom liku s druge strane kosu, ali sam uzela nožice, škare, makaze i odrezala mu je.
Netko iza mene vrisnuo je: NE!
Hej, to je samo kosa- kosa kosa !
Svi se poistovjećuju s mojom kosom, vilinskim odsjajem njih samih, ali ne i mene, ili možda, ipak...
Želim da mi uši strše, želim da mi je kosa neravnomjerna, nepravilna, oštro odrezana, razbarušena, neukrotivo nepravilna.
Želim izgledati drugačije jer osjećam se drugačije.
Pravocrtnosti su odavno dobile otkaz- gibam se u nepredvidljivim intervalima nepravilnih oblika- kidam obrasce, formulare- jer ne želim da postoji program za ponašanje- bar ne u tolikoj mjeri u kojoj mi stavljaju okvir kakav ne želim.
I bojim se osjećaja koji nosim u sebi- i bojim se kako preživjeti sljedećih 20 dana, dok ne stigneš na Istok Istočnije, dok ja čekam Zapad Zapadnije.
Fuck, fališ mi- vidiš i aliteriram za Tebe.
Znam i jedrilice plove preko oceana
i barke i splavi raznorazne
ali ja nikad nisam plovila preko oceana
pa ne znam kako je to
i bojim se
Jer moje more je malo-pitomo
Naše ciklone su mirnije, stabilnije
Naši vjetrovi manje ćudljivi
I mjesec izgleda nekako prijateljskije
a zvijezde bliže
Imaš pravo
možda je vrijeme za preplivavanje
Krećem odmah
A da sačekam do sutra
Ne ipak bolje preksutra
Za 20 dan?
Pa da krenemo skupa?