Pa koji je to lik ljudi moji, nemrem vjerovat!
Ni cvrc, ni mrc, ni da bi me popišo, nedajbože pohvalio ili reko , ajde Porto kad se izuzme sve tvoje nepoznavanje pravopisa, 'č', 'ć', 'ije', 'je' i riječica li, sve one stilske greške kojima obiluju tvoje priče, ali ajde možeš mi platit kavu pa ću ih uzet na čitanje, pa kad ti sve skrižam i spljujem te…, možda, možžžžžžda se od svega skupi kajaznam za neku tanku, ubavu zbirkicu, naravno kad prodaš auto da podmažeš lijevo i desno, sam sve sfinanciraš, ali da odma znaš to će biti samo zato jer sam te ja preporučio Popoviću, kužiš?
A ne zna da ja znam Popovića od malih nogu, da sam rođen i da sam proveo djetinjstvo u stanu njegovih roditelja, u istom onom stanu u kome dan danas ima ''Durieux'', i da njegova masna kosa otpada po mome dvorištu, haustorima i sobama moga djetinjstva u koje sada on nosi svoje uradke na objavljivanje. Ne zna on da i prije njega ja jesam! Ne zna on da sam onuda nosio mlijeko u tanjuriću kad su se omacile mačke Nenadove gospođe mame, i da bi mi bilo dost da mu velim samo, e di si Neno, pa to sam ja onaj mali plavi u majci sa Sandokanom, da mu eventualno priznam di su završile sve one knjige koje sam mu maznuo sa tavana i ko mu je ukro ratkape sa Dijane. I Nenek bi se iskreno obradovao, zagrlio me, stisnuo mi ruku i pozvao unutra da uz čaj i kolačiće porazgovaramo oko dizajna naslovnice.
Mnijem da postoji nešto što se zove dobri duh nekog prostora~Genius Loci. Jer prvi puta sam propisao upravo u tom stanu, pobrao sve žive nagrade one gradske, republičke, SUBNORA, AFŽ-a, upravo su odatle potekle sve moje pjesmice; isprva ka školskom panou, pa po svečanostima primanja u pionire, u Smibu, a zatim se nezadrživo potekle ka Kumrovcu i Beogradu, diljem zemlje i dijaspore.
Al ovaj me i dalje sabotira. Šalje iz svog mraka putem neta negativne vibre na stranice Buddhe. Ma zamislite, od svih izdavačkih kuća na svijetu morao je doći baš u moju! Ali jednog dana, slušaj me dobro, jednog dana otići ću do Popovića i bez tebe! I samo ćeš svisnuti kad ugledaš 'Buddhu' uz neku tiskovinu po 29 kuna. No sad se vi pitate kaje sve ovo, čemu sve ovo. I on se sad isto pita he he,
a zajebo se!
Zajebo se, jer je tašt lik i utipkava u Google tražilicu 'Miljenko Jergović' pa 'Jerga' , 'Miljac', sve i svašta otipkava pa onda ide špijat što ljudi o njemu pišu. Tako je napravio i Google ulet na moje stranice. I ne kuži da ja znam da on kao ne zna da ja znam i da ga pratim kako dolazi, odlazi i opet ponovno dolazi. Incognito Jergo surf... Evo već je 57 puta došo u dva mjeseca! A da bi mi samo jedan jedini anonimni komentar, samo riječ koju metno na blog, ma ozdravilo bi srce moje. No od i dalje samo šuti. Fukara. Lurka iz mraka svojim velikim urokljivim okom i šuti.
Vjerojatno i krade moje ideje kao što je ukrao dvorišta moga djetinjstva.
Post je objavljen 09.12.2004. u 13:22 sati.