Imao jedan američki biznismen privatni zoološki vrt u koji je skupljao egzotične životinje. Nedostajala mu je samo jedna, afrička, koju još nitko nije mogao uloviti, jer je beskrajno spretna i lukava. Došao je tako u Afriku gdje su ga domaći stanovnici uvjeravali kako nije moguće uhvatiti tu životinju, jer oni su pokušavali na sve načine i nisu uspjeli. Biznismen je imao plan. Prvo je na mjesto gdje su se te životinje hranile postavio dosta hrane. Male lukavice prvo su nekoliko dana obilazile oko tog mjesta, da bi nakon par dana popustile i počele jesti. Pustio ih je tjedan dana da se malo naviknu, a onda je stavio jednu malu ogradicu. Prvo su bile iznenađene, ali navikle su na tu hranu, a i ogradica nije bila prevelika. Tjedan za tjednom, biznismen je postavljao sve veću ogradu, ostavljajući samo jedan prolaz slobodnim. Životinjice su već odavna prestale loviti hranu, znajući gdje ih sve čeka na gotovo. I onda jednoga dana, biznismen ugradi vratašca koja su se spustila kada su životinjice ispunile kavez. Tako ih je ulovio. Naravno, okupili su se novinari kako bi pitali otkud biznismenu takva nova i sjajna, a zapravo jednostavna ideja. On im je odgovorio da to nije nova ideja i da on tako radi i s ljudima koji rade za njega u Americi. Ponudi velike plaće, a onda s vremenom, ljudi ostaju sve duže na poslu, ne razmišljajući da mogu više, pretvarajući se u životinjice koje dolaze na sigurno. Ne vide da su zarobljeni. Radno vrijeme najčešće prelazi osam sati i čovjek gubi svoj identitet. Nema spremnosti na promjenu, pa kasnije pristaju raditi i za manju plaću, jer im je u "kavezu" sigurno.
U ovom našem kilavom kapitalizmu ljudima je isto lakše ići na "sigurno" nego se upustiti u avanturu promjena. Evo jednog primjera. Vratio se jedan naš čovjek iz Njemačke i dođe kod svog prijatelja i ponudi mu da krenu u posao s čačkalicama. Friend mu odgovara da je on diplomirani ekonomist i kako mu ne pada napamet da se bavi čačkalicama, te kako se školovao da danas-sutra radi na poziciji za koju ima diplomu. Što će, ovaj naš gastarbajter sam krene u posao (čačkalice trebaju svima), biznis krene, da natječaj za radna mjesta i primi svog frienda da radi za 2.500 kuna za posao za koji se školovao. A mogao je biti suvlasnik sada već ugledne tvrtke. Treba težiti za uvijek većim. Treba probuditi šampiona u svakome od nas. Mislim da smo sposobniji od onih životinjica i da ne treba ići linijom manjeg otpora i ići na sigurno. Ništa u životu nije sigurno!
Post je objavljen 09.12.2004. u 12:17 sati.