Surfanje po internetu omiljena mi je zabava svake večeri poslije deset, kad su impulsi jeftiniji. Kako ne izlazim jer me nedostatak frajera užasno frustrira, postala sam ovisna o internetu. Prvo pročitam što ima novoga na domaćim stranicama u politici, modi i sportu, zanimljivosti... Nedavno sam pretražila sve stranice modnih kreatora i na red su došle Blahnikove cipele kojima su svjetske zvijezde opsjednute. Jesam i ja, ali dati tisuću i pol eura ili više za cipele, ipak mi je nekako perverzno. U jednom ženskom časopisu čitala sam kako Hrvatice dižu kredite da bi imale u svojoj kolekciji barem jedne njegove cipele, jer je to in. Otišla sam do ormara u kojemu je pohranjena kolekcija od četrdesetak pari cipela i shvatila sam da mi se ni jedne više ne sviđaju. U pozamašnoj kolekciji koja broji najviše ljetnih sandala svih mogućih boja i marki, shvatila sam da nemam ni jedne na koje bih "okinula" i obula ih za eventualni izlazak. Odlučila sam ovog ljeta kupiti barem još tri para, mada sam šoping obavila i neki dan. Došla sam doma s tri vrećice u kojima s bile japanke za izlazak, japanke za plažu i orijentalne šlapice. Ali cipela nikad dosta, mada ne kužim one koji su rekli da su Blahnikove cipele bolje od seksa.
Zato sam se vratila internetu i išla malo surfati po porno stranicama. Kako god okreneš, seks je jeftiniji od cipela, pa zašto ne. Domaće stranice pune su erotskih i hard-core slika. Ima stvarno svega. Od dobrih komada do ajme-tebe-bože. Onda sam išla gledati oglase. Ima dosta ekipe iz Zadra koji bi u troje-četvero, traže gay partnera za igru i slično. A ja ono prošli put rekla kako je ovo grad u kojemu se samo priča o seksu, a da ga nigdje nema. Nije istina, pobijam ono što sam napisala.
Zadrani su i te kako aktivni, samo izgleda da ih treba naći na netu. Doduše, nimalo me nije iznenadilo kad sam skužila da u Zadru ima grupnjaka ko u priči, samo što naši sugrađani kriju seksualne sklonosti kao zmija noge. Čak ima i zanimljivih slikica koje kruže, jer in je slati obnažene fotke na voajerske stranice i porno sitove.
Poprilično sam se zadržala na tim stranicama i prebacila se na chat. U kasnije noćne sate ima dosta zanimljivih ljudi na chatu. S nekima sam se već skompala pa pričamo o svemu i svačemu, izmjenjujemo mailove, a ima i napaljenih mulaca koji vole drkati na razgovore s chata. Njihov ulet je najčešće tipa "Što imaš na sebi?" E, onda krene igrica. Nekad su u điru bili seksi telefoni koji se na kabelskoj još uvijek reklamiraju poslije ponoći, ali internet je već odavno peuzeo njihovu ulogu. Takve nabrijane mulce najviše volim. Počneš pričati s njima, a kad im postane najzanimljivije i kad imaš feeling da će upravo svršiti, staviš ih na ignore. Na to uvijek popizde, kad izdrkaju spoje se s drugim nickom i onda ti počnu jebat sve po spisku.
Uostalom, odmah po nickovima možeš skužiti tko što hoće. Žene su obično Napaljena, Zgodna, Ona pa onda godine, Plavuša, Crnka, Gola do pasa... A tipovi obožavaju u nickovima isticati svoje centmetre. Za ne povjerovati je koliko pretjeruju. Ili Jabijeba, Tražimkurvu i sl. Kad ti se takvi jave na private, sve ti je jasno u kojem bi oni smjeru vodili priču. Najviše se iznenadim svaki put kad ti se jave pod imenom ili totalno nekim "nevinim" nickom. Počneš pričati i onda skužiš gdje sve ide. Najčešće se javljaju žene i kad shvatim koliko lezbi ima, uhvati me panika. Mislim, nemam ništa protiv njih, ali, jebiga, gdje baš meni?! Imaju ulet da bi razgovarale s tobom, traže savjet jer su prekinule s tipom ili slično, a onda u određenom trenutku preokret – ona bi mene ševila jer joj se sviđa kako pričam s njom. Objasniš curi da nemaš takvih sklonosti, da nemaš ništa protiv njenih, ali one su i dalje uporne. Traže broj mobitela, na neviđeno bi te mazile i sl... Sutradan ista priča, samo pod drugim nickom.
Ali nije ni to najgore. Simpa mi je bio neki nick i javila sam se na private, raspričala se s tipom o svemu i svačemu. Živi u Zagrebu, gay je, ide na partyije i sve je to OK. Opisao se, rekla sam mu da me podsjeća na poznanika po izgledu, a tek tada smo došli na temu tko je odakle. Na početku je rekao samo da je Purger, ja da sam Dalmatinka, a kad sam rekla da sam iz Zadra – šok. Jer i on je iz Zadra, a igrom slučaja je i taj moj poznanik. Vjerujem da mu je bilo neugodno za popizdit, ali pravilo chata je zajamčena diskrecija. Mogu misliti kako mu je bilo, poslije mi je bilo žao.
Ima tu i zanimljivih pričica s onima kojima nick završava sa –zd. Kad izuzmem one kojima moraš objasniti da ne idem u gimnaziju tu i tu i da uopće ne idem u školu koju sam ostavila davno iza sebe, ostanu oni oženjeni, divorcini ili totalno napaljeni 'u najboljim godinama'. To je prava ekipa za chat! Jer, Zadar je mali grad i znaš kad se netko popiša iza kantuna, a kamoli nećeš skužiti po priči na chatu da nekoga znaš. Prije nekoliko dana javio mi se na private neki (zaboravila sam nick) čovjek, jer ne znam kako bih ga drugačije nazvala. Odmah je rekao koliko ima godina, da je oženjen i možemo li pričati jer mu je dosadno. – Zašto ne, rekla sam i pomislila: - Napokon netko a da stvarno ne traži cyber jebačinu.
Priča ide otprilike ovako: On je sretno oženjen, voli svoju ženu, ima super posao u jednoj od najmoćnijih zadarskih firmi gdje je visokopozicioniran, biznismen, putuje dosta... E, sad je meni tu nastala totalna zbunjoza. OK, mislim se i udrem ravno glavu: - A što sretno oženjeni tip s malo više godina radi poslije ponoći na chatu?
Da je njemu dosadno, ne spava mu se i tako to. Pitam ga postoji li prava ljubav. Kaže da postoji, da on svoju ženu stvarno voli, a da je formula za dug i dobar brak ljubav i povjerenje. OK, kužim i to, ali još uvijek mi nije jasno koji kurac radi u tu uru na netu. Opet dobijem glupi odgovor da mu je dosadno i da ubija vrijeme. Počela sam inzistirati na odgovorima na neka pitanja i tu je nastalo malo prepucavanje. Kao, zajebana sam ja igračica i sl. Onda sam okrenula ploču i počela provocirati dvosmislenim izjavama. Zagrizao je! U tom trenutku je odjebao i ljubav prema ženi i formulu za dobar brak... Voli vatrene, kaže. I ne smeta mu razlika u godinama.
-Tu si maco, a sat vremena mi prodaješ priču o sretnom braku i popuješ o pravoj ljubavi na koju ću naletjeti jer ona stvarno negdje postoji, promislila sam i čisto iz kurioziteta predložila da se nađemo u jednom frekventnom kafiću. Naravno, odbio je, jer on je ipak osoba koju poznaju u ovom gradu. Da nije, rado bi da se nađemo i na kavi i nečem drugom. Poslala sam mu smješka i poželjela laku i ugodnu noć s potpunim povjerenjem i uvjerenjem da je mirne duše zaspao pored one koju voli, cijeni i poštuje. Ne znam je li prevario ikad dotičnu, ali i to što ne smije i ne može – a najrađe bi, ipak je grijeh. Griješiti se može mišlju, riječju, djelom i propustom. Samo što mnogi filozofiraju, a rijetko sebi priznaju: - Moj grijeh, moj grijeh, moj grijeh.
P.S. Znam o kome je riječ, ali to neka ostane tajna.
Post je objavljen 08.12.2004. u 21:38 sati.