"Čitam tuđe dnevnike s bolesnom radoznalošću onoga koji prislanja uho na tuđa vrata, iako znam da onaj koga uhodim na to pristaje i da ću čuti samo ono što on dopusti."
Zvonimir Golob
Jučer sam nekoliko sati provela iščitavajući blogove.
Prvo me je iznenadio stilsko-jezični talent nekih autora (vjerujte mi, zasramili bi se kolege kojima je, skupa sa mnom, književnost buduća struka).
Nisam mogla ne primijetiti nekoliko tipičnih pristupa ispisivanju ovih blogaških redaka. A to me podsjetilo na knjigu Helene Sablić Tomić Intimno i javno u kojoj je ona analizirala hrvatsku autobiografsku prozu. Palo mi je na um iskoristiti njenu podjelu i razvrstati blogove tipološki (vodeći se, jel'te, njenom podjelom).
Draga Helena (a knjigu preporučam svakome koga zanima ova tematika; pregledniju knjižicu odavno nisam imala u rukama!) tekstove dijeli na:
1) autobiografsku prozu,
2) dnevnik,
3) memoare i
4) pisma.
Kako je blogarenje (svako)dnevno ispisivanje teksta, u prvom redu sam se usredotočila na dnevničku analizu.
Dnevničenje
Pa što to dnevnik jest?
"Specifičnost (je) dnevničkog zapisivanja, u odnosu na klasično autobiografsko ili memoarsko pripovijedanje, u pokušaju da se vremenski razmak između događaja i pisanja o njemu svede na minimum, odnosno da se tekstom simulira istodobnost događanja i pisanja." (1)
"Središnja tema kojom se bavi subjekt dnevničkog diskursa pokušaj je identificiranja sebe unutar vlastite egzistencije." (2)
Riječ je, dakle, o slobodi samooblikovanja i prilici za samoočuvanje. (3)
Kao ključne elemente navodi događaj koji diskursu podaruje narativnost i refleksiju kojom se oblikuje to narativno ispripovijedano, proživljeno iskustvo.
Tipologija dnevnika
1) Privatni dnevnici
Tematizira se: obitelj, prijatelji, osobni interesi, odnosi unutar obitelji, odnosi među prijateljima, opisi detalja iz svakodnevnih obveza u kući... (4)
U blogaškom svijetu, ovo je najčešća vrsta zapisivanja, tektualizacije zbilje.
U ovu skupinu spadaju dnevnici u kojima je naglasak stavljen na problematiziranje sociokulturnog i povijesnog iskustva; u prvom planu je proiciranje vlastitog mišljenja o izvanjskim zbivanjima.
U filozofskom dnevniku se diskurzivno oblikuje spoznavanje vlastite duhovne egzistencije koje je inicirano iskustvom u zbilji (u prvom planu je duhovna rasprava sa samim sobom, tek je sekundaran društveni kontekst).
U ovom tipu dnevnika autor, najčešće, nije identičan ni liku ni pripovjedaču (čest je slučaj: pripovjedač=lik). Referenca nije stvarni kontekst i dolazi do odmaka od teksta dnevnika kao dokumenta o osobnom životu temeljenom na činjenicama.
Primjeri su nasumično odabrani (naime,jučer sam bila toliko lijena zabilježiti "pametne" blogove da sam danas - za vrijeme pisanja ovog teksta - stranice otvarala na eci-peci-pec). Nadopuna poželjna (unaprijed zahvaljujem na Vašim cijenjenim priloženim linkovima!).
Većina blogova je kombinacija navedene tipologije dnevnika. Al', eto, bilo mi se zanimljivo poigrati ovom podjelom.
----------
(1) Helena Sablić Tomić: Intimno i javno, Ljevak, Zagreb, 2002., str. 95. prema Andrea Zlatar: Autobiografija u Hrvatskoj, Zagreb, 1998., str. 91-96.
(2) Ibid pod 1., str. 98.
(3) Ibid pod 1., str. 98.
(4) Ibid pod 1., str. 108.