Ča jude tira da te prave glupanon?
Mislin, ča ću drugo pomislit nego da ti presvitli intelekti misle da je vrića buha najboje ča ti se more dogodit pa umisto da stanu ko judi isprid tebe, oni se uzlaju na oni komad neba ča nan noću svitli ne bi li ti mrdnuli pažnju (a ta je, dakako, na vike vikova, krhko biće).
Šoldi su zajebana stvar. I da, znan, ne tribate mi govorit, šoldi se ne daju prijatejima (osim ako van ni u interesu šikanirat dotičnog u neko skoro vrime).
Ne znan je li to obrambena reakcija ili ča li je (a ča je da je, dobro nije), ma mi stvarno ni jasno di se puten pogubi obraz kad nekome duguješ tu glupu papirušinu.
Svota ni mala. Al' tako je bilo. U nevoji tribaš pomoć. I ne triba plakat za otin jerbo ki zna kad će tebi zatribat ista stvar. Ali kad već šutin i toleriran, kad ništa ne pitan (jerbo znan da ni lako), ni mi jasno kako mi neko može doć prid oči i u facu lagat da ti je vratija to ča nije. Al' ja se, eto, ne sićan, a taj je, bidan li je, zagubija te raznorazne potvrde ča bi ustanovile da san ipak ja pošempjala zeru [Amen] i da bi mi buhe stvarno bile najboje društvo.
I umisto da se ja uzlajen na lažova, stvarno mi se čini da ću se uzlajat na misečinu i ko pokunjeni ćuko slušat kako me neko jebe (da prostite) u mozak.
Retorika je gadna stvar. Ona napadačka je upalila i na meni. Osjećan se ko zadnje govno zato ča tražin da mi se kimne glavon kad kažen kako stvari stojidu.
A ne tražin lovu. Samo poštenje.
Dobro je ispiva Dean:
"Čovik je čovik,
a pas je pas..."
Odoh nazad u svoju kućicu. Ne dirajte mi moju kost! Nešto danas moran izglođat!
Post je objavljen 08.12.2004. u 16:02 sati.