Ono što život uvijek iznova i tako uporno čini podnošljivim jest rad sna. No učinci slični odrađenu snu mogu se osjetiti i u nizu drugih radnji. One moraju biti povezane s tankoćutnom vrstom prikrivena zaborava, utihnuća i predanosti promatranja neke slike, teksta, misli ili sl. Promatranje odmičućeg pejzaža kroz prozor autobusa ili vlaka, gledanje filma, čitanje knjige,šetnja povezana s izvjesnom ekonomijom pozornosti zato će mi uvijek sličiti jutarnjem buđenju. Izlaz iz tame sna i pogled s kreveta na jutro uokvireno prozorom nagovorit će me ipak da svaki dan prihvatim sve ono što mi slijedi. Koliko god jučer bio očajan zbog dugog neviđenja ljubljene osobe i usprkos strahu da će i današnji dan biti posve isti jučerašnjem.
Post je objavljen 08.12.2004. u 14:05 sati.