Silvija je samo prezrivo frknula i pokupila sa stola Probudite se i Kule Stražare, dok je Hermina...
Hermina je ostala dugo sjediti lomeći svoje lijepe duge prste. Oči su joj se napunile suzama, tiho je pognula glavu i sakrila duboko, duboko u sebi tajnu radi koje bi žrtvovala i onu smiješnu cifru i lava i jebenu gazelu i potoke i cvijeće… i uputila mi onaj zadnji, nijemi pogled sav od neke ogromne, nepregledne, nesagledive svemirske samoće.
Priču možete pročitati u zbirci Buddha u uspermarketu, Naklada Ljevak, 2006.