Jutros sam radila jutarnju smjenu. Umorna od smješkanja i pristojnosti prema čangrizavim kupcima koji su uglavnom zanovijetali da su cijene preskupe, nakom radnog vremena sam odlučila umjesto na kupanje malo odspavati. Pri kraju smjene mi je u dućan opet uletjela Piletina u dućan, da idemo li na kavu. A Pile je vrlo zgodno, metardevedesetinešto, tamnoputo i ljepuškasto sa zelenim okicama. Osim što ima jednu manu – ima samo 23 godine.
Iz principa ne izlazim s piletinom. Još iz vremena studentskih dana koje sam utukla studirajući pravo u Zagrebu. Ustvari, nikad se nisam htjela petljati s piletinom poučena cimeričinim iskustvima. A moja je cimerica padala samo na takve, mlađe komade. U našoj jazbini, kako smo od milja zvale jednosobni stančić koji smo plaćale ko Svetog Petra kajganu, uvijek je na partyijima bilo piletine u izobilju. Sandra je padala samo na takve. Podrazumijevalo se da je svaki njen frajer barem dvije godine mlađi od nje. Pokušavam se sjetiti i izbrojati koliko ih je bilo, ali ne ide mi baš od ruke. Uglavnom, pozamašan broj.
Nakon svake propale kratke veze s piletinom pokušavala sam joj objasniti da tko s djecom liježe - popišan se budi, ali njoj to nikako nije moglo doći do mozga. Jednostavno je okidala na mlađe muškarce i to je bilo to. Kad je upoznala Josipa, koji je bio gotovo četiri godine mlađi od nje, rekla mi je da je on muškarac njenog života. Samo sam joj se nasmijala u lice, ne vjerujući da će to potrajati više od dva mjeseca. Ali ispalo je da sam se prevarila. Dva mjeseca protegla su se na dviije godine, dvije u tri... Nisam se htjela petljati u njen život, ali Josip mi se nikad nije sviđao. Izgledao je jako dobro, ali nije mi se baš svidio kao osoba. Znala sam da mora biti nešto što ne štima, ali nisam znala što. Stvari su se između njih odvijale svojim tijekom, Josip je svakodnevno visio kod nas, a što sam ga više upoznavala, menje mi se sviđao. Tvrdoglav, posesivan i užasno ljubomoran, Sandru je pretvorio u svoju servis službu. On je izlazio vani s frendovima, a ona je visila doma čekajući kad će se on javiti. Tu i tamo bih je pokušala izvući vani, ali nakon dva sata slušanja priča o "njenom Josipu" bi mi dopizdila i vratile bi se doma.
Prestala sam izlaziti s njom, osim na jutarnju kavu. Jedne večeri izašla sam s društvom i tadašnjim tipom na neki party. Sandra je, naravno, ostala doma, kao, spremala je ispit. Sreli smo Josipa s nekim komadom, u vrlo prisnijoj priči nego s nekom od prijateljica. Nije mu bilo baš ugodno što nas je vidio. Uglavnom, brzo su se pokupili iz diskoteke. Sljedećih dana mi se ulizivao po stanu, što nije njegov običaj. Sve mi je bilo jasno, uhvatila sam ga u neobranom grožđu. A sigurno ga nije "obrao" jer je, kako Sandra kaže, te večeri došao jako rano kod nje i da im je seks bio fenomenalan.
– Na koga li je mislio da mi je znati dok te ševio?!, palo mi je na pamet, ali sam se suzdržala bilo kakvih komentara.
Dani su tekli i dalje, a ona je bila sve zaluđenija njim. Jedne večeri sam ostala u malo duže u cyber caffeu i otišla malo surfati po internetu. Otišla sam malo na chat. A onda mi je na private uletio neki ZGodan23. Priča je krenula, kako to obično bude, tko što radi, gdje izlazi i sl. A onda su uletjela pitanja: kako izgledaš, jesi li zauzeta i slično. Naravno, nikad se točno ne opišem i naravno, nisam zauzeta. Moraš uvijek malo lagati, to tako ide na chatu. Čak sam i godine slagala. A onda je ZGodni23 otvorio svoju dušu. Počeo je pričati kako je u trogodišnjoj vezi u kojoj nije zadodovoljan, kako ga sve to guši, da bi prekinuo, ali ne zna kako. Naravo, ima komade sa strane, prekinu bi sa svojom curom, ali ne zna kako joj reći.
Priča mi je postala sve zanimljivija, pretpostavila sam da je Josip ZGodni23, jer sve se poklapalo, ali... Kad sam uspjela izvući iz njega da mu je djevojka iz Splita, znala sam da je on. Čak se htio naći sa mnom, jer nije znao s kim je na chatu, ali naravno, ako ću biti diskretna i ako sam za avanturu. Nisam htjela, čak nije ni skužio da sam mu na kraju napisala: "Josipe, vidimo se na chatu sljedeći put."
Dugo sam razmišljala reći ili ne reći Sandri da njena piletina ševi okolo. Nakon tjedan dan sam "pukla" i morala sam joj reći. Ipak mi je frendica. E. tu je nastao pravi problem. Ja sam ispala za sve kriva i ispalo je da to nije istina. Moji i Sandrini odnosi su se poprilično pooršali, a Josip je sve svalio na mene. Uglavnom, na kraju su se vjenčali jer je Sandra ostala trudna, a nedavno me nazvala sva uplakana. Razvodi se jer je Josip upoznao neku dvadesetgodišnjakinju na chatu u koju se zaljubio. Pozvala sam je da sa sinom dođe malo na odmor kod mene i sljedeći tjedan stiže. Na kraju razgovora mi je samo rekla da sam bila u pravu, da me trebala slušati na vrijeme. Njoj je 31., a on će sad 27, mislim se što je drugo mogla očekivati. Mlado, ludo, neiživljeno... Ma znala je ona i sam da to od početka nije štimalo, ali nije si htjela priznati. E, jebiga, i to je život.
I zbog raznih Josipa koje sam upoznala iz principa ne izlazim s piletinom. Piletu sam rekla da ne mogu na kavu po tko zna koji put. Razočaran, kao i uvijek rekao je:
- Kad ćeš shvatiti da godine nisu važne? Muči te to što sam mlađi od tebe, ali to je nebitno."
"Bitno je i te kako bitno Pile moje. Svaka čast tebi, ali ja sam već stara kokoš u odnosu na tebe. Pa zamisli da me ostaviš zbog neke kokice kojoj mama mogu biti? Cijeli se život ne bi oporavila, samo bi mi komplekse nabio" promislila sam u sebi i nasmijala se. – Pile, ništa od kave ovog puta. Možda jednom, ako budem toliko očajna da si priuštim vodati dijete za ručicu po Gradu, ali ne vjerujem".
Pile je odšetalo pognute glave iz dućana. Ima dobru guzu, jebozovan pogled, i ne bi bilo loše probati ga. Ali princip je princip. I ne volim ljude koji se ne drže principa.
Post je objavljen 08.12.2004. u 11:32 sati.