Evo, kad čovjek nema ideje za vlastiti post, prodiše malo kroz blogove i naleti na mušice koje mu se gmizavo uvuku među uši i tamo letaju... letaju, zuje... ko blesave. Pa onda čovjek, koji je u ovom slučaju žena u dugoj suknji dugim noktom sprema pramen iza uha nastojeći potuči te muhetine... Umjesto toga, kroz prste joj proviruje tipkovnica i naslađuje se njenom nemoći odolijevanja napasti zvanoj... pisanje.
Lijepo je rekao Kemo: kome pisanje nije strano (ili tako nekako, neka mi Kemo oprosti na ovom manjkavom prijenosu misli, pišem u žurbi)... i stoga se ja ovdje neznanstveno pridružujem znanstvenoj raspravi o tome ŠTO je Blog.
Je li blog znanstvena činjenica, novosklepani pojam u kakvom debelom rječniku tankih listova i sitnih slova ili tek moja virtualna bilježnica u koju pišem kad me neki kamenčić nažulja ispod silnih perina... maybe. Jesu li moji tekstovi kvalitetni i je li dokaz njihove kvalitete podivljali ples brojčanika ili pak dužina i količina komentara.... tko će ga znati. Je li možda ovo jedna velika tulumara u kojoj kad čovjek uđe prvo ništa ne vidi, onda je bučno, zadimljeno i zagušljivo, pa počne obilaziti grupice onih koji su tu došli prije njega i ostavljati nešto svojih misli, osmijeha... nadajući da će se nekome svidjeti i da će se netko za njim ogledati ili je možda stol na kojemu ima hrpa kolačića... (evo desno piše: kolačića ovdje ima na pretek, ja svako malo otkrivam nove okuse!)… mejbi – bejbi!
Ja vam o blogu imam za reći samo ovo (drži me neko nabrajanje u posljednje vrijeme):
- Ovdje ima predivnih ljudi s predivnim dušama koje inače nikada ne bih srela jer prebrzo živim.
- Ovdje ima odličnih tekstova nad kojima se zamislim ili jednostavno uživam srčući svaku riječ pa onda oblizujući i između (kao kad jedete školjke, i prste treba oblizati!)
- Ovdje sam komunicirala s ljudima koji su me svojim komentarima, inteligentnim kvrckanjem svojih vijuga ili idejama nasmijali do suza (a ja se ipak najvolem smijati ;-)
- Ovdje sam našla čulne i putene tekstove, mudru erotiku i tople snove... na način koji mi je ostavio žmarce na kičmi (a da se ne moram zbog toga crvenit u javnosti!) – što se uvijek dobro odražava na toplinu mojih plahti ;-)
- Ovdje mi misli i osmijehe ostavljaju ljudi koje nikada nisam niti nikada neću (ili barem njih 99%) vidjeti niti upoznati i da me sad svi filozofi i mudraci uvjeravaju da to ništa ne znači, meni se usne razvuku u taj isti nahereni smiješak, pa se čak mogu uloviti i da namigujem – evo ovako ;-))
- Ovdje (e, sad već postajem patetična – pfuj, bljak! ;-) dođem kad hoću provirit u tuđe misli i tuđe snove jer svi mi ovdje pomalo sanjamo, maštamo i fantaziramo i jedni druge pritom b(l)ogovski ohrabrujemo... a najviše kad imam potrebu svoju napisanu zbilju nekome ponudit na trganje – da si svatko otrgne od toga kao komad od pogače, što mu paše.
- Hoćete sad i malo istine, onako iz dubine: umišljam si da tu i tamo znam složiti u smislenu, ili čak lijepu, ili možda i zanimljivu cjelinu koju suvislu rečenicu ili stih i tražim odobravanje i pohvale. Da, pišem za sebe i iz sebe, ali bilo bi prokleto licemjerno reći da me ne vesele dobrohotni komentari i pljeskanje ručicama.
- Još jedna istina: obožavam ljude i njihove posebnosti, sklona sam čudnima i izvitoperenima, onima rijetkima, Marsovancima, udarenima, naherenima, zgužvanima, pomaknutima... da ne duljim. Ovo je mjesto gdje takovih ima... kolko ono... preko 10 000. A dovoljan je jedan klik i već sam blizu toj osobi koliko blizu na klik miša možeš biti, a možeš... jer te riješi dišu i mirišu na nas...
- I što veli Udo: jedino će račun biti problem kad tri promotivna adsl-mjeseca isteknu ;-)
- Ah da... zaboravih: i konačno je moj dragi naučio što znače ovi smajlići :-)