Onog je trena i vjetar
prestao cviljeti u granama
što sablasno grle moju sjenu
Onog trena i sunce
je postalo hladno što mi je
dosad grijalo misli
Usahla je ,onog trena rijeka
što je vrludala
prstima željnim
Onog se trena razbio život
o liticu strmu
što ga je činil tvoje postojanje
Post je objavljen 08.12.2004. u 09:47 sati.