U Zagrebu, u kvartu na okretištu, autobusni plinovi, tragovi guma i ispuštenog ulja. Potok ga reže na pola, nekad čist, nekad prljav, nekad žubori, nekad kaljuža stoji. Zviždaljka kontrolora i turiranje motocikla. U kvartu gdje svak svakog zna, ljubim ruke mlada damo. Gdje su ljudi dobri i veseli, pa mrzovoljni i ljuti, promjena u sekundi. Pet dućana, deset kafića, dobar dan želim, di si buraz, u nedjelju tekma, piva i ćevapi, neko viče.
U ulici nazvanoj po gradu na moru, ispucali asfalt, srušili zadnju kućicu, zgrade, beton i staklo, nestalo drveće i prvo proljetno cvijeće, premalo trave, previše automobila, pješački prijelaz, škripa kočnica, da pas mater, psovka i udarac.
U zgradi na pet katova, žbuka otpada, ali zgrada se drži, prozori, balkoni, rublje se suši, susjedi u razgovoru. Antene, sateliti u niskom letu, upaljeni televizori, vijesti u podne pojačane do kraja, miris nedjeljnog ručka, dijete u plaču, techno glazba, u bircu preko puta neko pjeva narodnjake.
U pordumskom vlažnom stanu, kuhinjica veličine kutije šibica, stari štednjak i sudoper, kupaonica, kada i wc školjka, sporadično otpale pločice, ispucali emajl, miris mandarina doziran obilno nakon velike nužde, dvije sobe, male, stisnute, vlaga na zidovima, grijanje na plin, ormar i stol iz nekih drugih vremena, povijest u drvetu, tepih i lampa na noćnom ormariću.
Na starom, rasklimanom krevetu, propali madrac, ispod njega daske, svaka druga puknuta, plahte sa rasprodaje, deke i poplun, mirisi muški i ženski, lagana glazba, svjetlo se probija kroz rolete i pada na krevet.
Njih dvoje leže zagrljeni.
I smiju se.
Post je objavljen 27.05.2004. u 10:53 sati.