Upravo sam bio napisao jedan skandalozno-provokativno-razotkrivačkomisterijski-nevjerovatnodobri post koji je svojim sadržajem trebao uzdrmati domaću i svjetsku javnost, izazvati pad na koljena najvećih sila novog poretka, zaustaviti ratove, glad u Africi, čak dati naučnicima osnovne postavke formule lijeka protiv nekih neizlječivih bolesti. Ko je ubio Kenedija? Koja je prava istina Roswellove doline? Gdje se nalazi Elvis? Da li je Vesnica Pisarevičić snimila pornić sa delfinom? Sve je to pisalo u mom postu... I onda?Onda je uslijedio udar!!! Strujni udar!!! Nestalo je stuje...odmah mi je pao mrak na oči. Unutrašnji neprijatelj podržan domaćim izdajnicima i petom kolonom je podmetnuo kvar, nasrnuli su na ono što je najsvetije i najmilije jednom dobrom i poštenom blogeru. Izbrisali su mu post na mjestu na kojem su njegovi djedovi pisali postove i gdje se pisanje prenosilo sa oca na koljeno...bez imalo srama su udarili na blogovske tekovine.
Ali ono što me ne ubije, ojača me...sad sam još jači i spremniji za njih. Ožiljci koji su se u mome srcu uklesali za vrijeme minulog nestanka struje, učinili su me čvršćim i odlučnijim. Zbog toga stisnute šake...ne, stisnute pesnice poručujem ovim probisvjetima da mi ne mogu ništa i da ću biti još uporniji u pisanji postova. Organizovaću mirne i nemirne proteste, narod će izaći na ulice, štrajkovaće se glađu, zapaliću pola litra benzina pred američkom ambasadom, ali ćemo na kraju biti slobodni. Sunce pobjede će zasijati i na našem nebu...
"IMAM VIZIJU SVIJETA U KOJEM ĆE SVI BLOGERI MOĆI ZAJEDNO I U MIRU PISATI SVOJE POSTOVE, BEZ OBZIRA NA DIZAJN BLOGA..."
Post je objavljen 07.12.2004. u 23:48 sati.