Stvarno volin automobile i vožnju. I ne volin vozit auto koje se može svrstat pod izraz "konfekcija". I ne volin vozit auto koje je "mutavo", koje ne reagira na pritisak na gas.
Omiljeni setup znači izgleda ovako: izvana nema ničeg što odskače iz "konfekcije", iznutra mora imati epitete: "pakal", "original", "zvuk koj nosi", "vibracije koje krv tjeraju kroz vene do maximalnih mogućnosti" ...
I zamislite: ovakav setup na mene djeluje smirujuće, opušta, povećava koncentraciju, ... višak adrenalina izgara svakim uzdahom i graškom znoja na čelu ...
Mir i cool osjećaj!
Ima još. Volin kad mogu svojon rukom popravit taj automobil. Kako najljepši i najuzbudljiviji automobili na svijetu imaju ženska imena, film se odvija ovako: stavim glavu ispod poklopca motora, legnem ispod nje, pričam s njom, dogovaram se s njom oko vrste setupa, načina vožnje, broja okretaja, visine podnice, gumama, svjetlima, brisačima, ... i svim ostalim detaljima koji su bitni da se ona (auto) i vozač što bolje stope u jedno. Vožnja? Gotovo da nije bitno. Volim je (auto) i kad je parkirana, s vremena na vrijeme mekanom i nježnom krpom obrišem prašinu... Iako me takav auto mami na voženje utrka, volim ga (je) voziti polako, suzdržavajući se od prebrzog ulaska u oštre zavoje, naglog ubrzavanja i kočenja. Takva vožnja na ivici izljetanja s ceste mogla bi uzrokovati popravljanje negdje na otvorenom prostoru gdje vladaju hladnoća, kiša, snijeg, mrak, ... A dolazak u najbliži servis bio bi nemoguća misija.
Nema insinuacija! Text je posvećen mojoj velikoj ljubavi - automobilu!
Post je objavljen 06.12.2004. u 14:57 sati.