Svojevremeno sam obećo da će na ovom blogu bit i vojne povijesti. Obećo pa izdo. A ko izda....izdajica. Evo, da ne bude izdaja baš potpuna, danas ću vam malo pisati o 17. stoljeću.
Elem dakle, nako što su 15 i osobito 16 stoljeće revolucionirali ratovanje u Europi, otevši ga iz ruku plemićima i prepustivši profesionalcima, u sedamnaestom stoljeću, poznatom, između ostalog i po tridesetogodišnjem ratu, vojske su ugalvnom bile relativno male i sastavljene od plaćenika. Mnogi plaćenici su potjecali iz krajeva koji nisu baš podržavali druge načine zarade-recimo, Švicarska. Jer tad su banke još bile u povojima, a čokolada nije bila tako popularna. tako da su švicarci spadali među popularnije plaćenike u europskim vojskama.
Vojnici su bili opremljeni različito. neki su imali muskete na fitilj, tada zadnji krik vojne tehnike, a neki su još imali duga koplja, to su bili takozvani pikeniri. bila su potreban oba roda, jet su muskete bile prenezgrapne da bi nosile išta slično bajonetu. tako da su pikeniri štitili musketire od napada neprijeteljske konjice, na koju su bili posebno osjetljivi. i, naravno, svi su vojnici nosili mačeve, jer, ruku na srce, muskete su stvarale više buke nego što su stvarno ubijale. I Imao si jedan plotun, najviše dva, a onda pet klanje. Konjanici su još ponegdje nosili koplje, ali su ga sve više zamjenjivali pištoljem na kolo, koji je bio zajeban zbog kompliciranog mehaniznma, te su ih uglavnom radili urari. Zato i nema puno pušaka sa tim mehanizmom. A bili su i skupi. I koristili su željezni pirit za bacanje iskara, koji je relativno rijedak mineral. naravno, oni su svi imali fine dugačke mačeve, jako zgodne za sjeći pješake s konja. nego, gjde sam ono srao, ovaj stao? Ah, da. recimo njemački plaćenici-konjanici, zvani reiteri, imali su taktiku u kojoj bi napadali u uskoj koloni, pri čemu bi oni na čelu kad bi se našli u dometu ispucali svoje pištolje, makli se u starnu i jahalina začelje, usput puneći oružje, a oni iza njih bi pucali. tako su postizali koncentraciju vatre na jednom mjestu. Španjolci, s druge strane, su imali tzv. 'tercio', miješanu formaciju pikenira i musketira koja je bila teška za razbit i vrlo flekisbilna. A zapovjednik se zvao 'coronal', odatle dolazi colonel.
Inače, to je bilo doba velikog napretka u gradnji utvrda i opsijedanju istih. najbolji u tome bio je francuz vauban, koji je postavio principe koji su važili i stopedeset godina kasnije. Smislio je bastione, kavalire i ostale dijelove utvrđenja koji su se međusobno pokrivali vatrom, tako da tvrđavi nije bilo lako prići. Onda se opsadna aktika sastojala u tome da se iskopaju rovovi što bliže utvrdi, dovuku topovi i tuče po jednom mjestu u zidu dok se ne napravi breša, tojest rupa. Onda bi se prekidala vatra i dala šansa braniteljima da se predaju-na keraju krajeva i oni su bili samo plaćeni vojnici koji rade svoj posao. ako bi se predali, imali su pravo otići pod oružjem, sa zastavama i svime, a pobjednici bi zauzeli utvrdu, sve mirno. Ali ako se ne bi predali, onda je nastupao juriš na brešu. i ako bi napadači osvojili tvršđavu, imali su pravo branitelje staviti pod nož, i tri dana pljajčkari i harati po gradu. tako da je često pritisak građana natjerao vojsku da se preda. takvo je bilo nepisano ratno pravo.
A na slici gore je par schiavona. Takav je dizajn mača poznat pod tim imenom u cijelom svijetu. A naziv je venecijanskog podrijetla, jer su mlečići slavenske plaćenike s obala jadrana, koji su nsili takve mačeve zvali schiavoni, odnosno slaveni. tako da se zapravo radi o dalmatinskom maču. Ma zar nismo mi super?
Post je objavljen 26.05.2004. u 23:08 sati.