promatrajuci ljudsku rasu... shvatio sam da idemo u svoju propast.. i jedna recenica iz filma jako lijepo to objasnjava... "Tako predivni snovi i osjecaju... a tako prljave namjere i misli"... na to sam poceo razmisljati nakon procitane knjige Ishmael... u kojem autor u obliku majmuna koji progovori objektivno gleda na sam razvoj u covjeka iz pracovjeka i gdje je "pogrijesio"... sjecam se dogadaja iz osnovne skole... neki 2-3 razred... kad je na satu vjeronauka kad je prijatelj saznao sto je i o cemu govori apokalipsa... poceo histericno plakati... ne sjecam se tocno zasto ja nisam ... ali sad mislim da sam tad bio svjestan "svijeta" plakao bi s njim .. mozda i jace ;) ... nisam krizman... jer sam se posvadao sa svecenikom koji je vodio katehezu... kad je govorio o materijalnosti kako je to cisto zlo... ja sam ga pitao koje su mu to cigarete u dzepu i koji auto vozi (bijeli malboro i audi)... tad sam digao ruke od crkve i shvatio da u moju duhovnost i vjeru ni jedna ljudska ustanova ne moze utjecati... jer to su opet ljudi koji isto grijese... i nemaju pravo predstavljati nesto bozanstveno...
ja vjerujem u neki oblik reinkarnacije... :) ...i mislim da sve sto radimo se negdje "logira" i dolazi kasnije na naplatu... i to ponavljamo dok jednostavno ne dostignemo unutarnji mir...
i kad vidim di ovaj svijet ide... i kad znam da cemo sami sebe unistiti za nekoliko stoljeca... sam pomisao da za stoljece ce 1 casa vode vrijediti nekoliko ljudskih zivota... uzasava me... i kad pomislim da bi ja se trebao reinkarnirati i spasavati ovu vrstu kojoj je definitivno jedini smijer propast.. rekao bi Bogu... hvala .. predivno iskustvo je zivjeti i voljeti i biti voljen... ali ne hvala....
Post je objavljen 05.12.2004. u 20:42 sati.