Kad su Balzaca izvijestili o smrtnom oboljenju njegova oca, uzvratio je:
"Sve je to lijepo i krasno! Ali vratimo se stvarnosti, govorimo o Eugeniji Grandet!"
Sjedimo na kavi. Ti i ja. Lijepo je. Godinama isto.
Kroz smijeh promrmljam: Ma Ane ti je u zadnje vrime zercu pošandrcala.
(Zašto o sebi govorim u trećem licu, nejasno mi je.)
Pričaš mi o provedenom vikendu i ženskici koja ti je zagolicala srce. Prečuo si što sam rekla. A onda me moja zakašnjela povratna sprega odala. [crvenim]
(Zašto sad spominjem neku tamo Ane, nejasno ti je.)