Danas sam sa zenom i kcerkom prosetao do jednog od gomile beckih Christkindlmarkta, becke verzije zagrebackog Bozicnog sajma na Cvjetnom... ili mozda originala po kojem je napravljen zagrebacki - ovisi kak gledate. :-) Danas je na redu bio Schönbrunn - carska ljetna rezidencija, velebno zdanje koje je jos uvijek u rukama habsburgovaca, no danas umjesto sredista moci golemog imperija - samo jos jedno od "must see" odredista americkih i japanskih turista (ok, i svih maturalaca koji iz Zagreba idu u Prag).
Nisam se mogao oteti jednom dojmu, a to je da sam kojim slucajem na istom mjestu bio prije kojih 200 godina, kao Hrvat bi vjerojatno bio mali od male nuzde ili ako bih se potrudio i imao srece dobiti posebno obrazovanje - mozda bih dogurao do vrtlara. Danas sam tamo dosao svojevoljno i kao slobodan gradjanin - i uzivao u pogledu. No, ono so se nije promjenilo je da sam, kao i prije 200 godina, kao Hrvat dao dio svoje zarade carskoj obitelji. Tada mrsko kao danak, danas sretno 2EUR za suvenir: mug sa nacrtanim dvorcem.
Medjutim, ono na sto me cijeli taj ambijent podsjetio je neka nasa (hrvatska) cudna ponositost na sudjelovanje u dogadjajima protiv kojih su se nasi djedovi i pradjedovi borili. Npr. koliko se sjecam iz povijesti, u razdoblju Habsburske vladavine, Hrvatska je bila obicna kolonja - kao skoro cijela Afrika u to vrijeme. Radili smo za druge dvorove, timarili njihove konje i sanjali san o slobodi. No, cim smo ga odsanjali - odjednom smo jao ponosni sto smo bili vazali. Sjecam se jednom na stojedinici kad je bila rasprava oko toga graditi podzemnu garazu ispod HNK ili ne. Nazvala je jedna postarija gospodja i gotovo panicni glasom rekla "da kak nas nije stid, pa Franc Jozef bi se okrenul u grobu da cuje tak nekaj, tak nekaj nikome u Becu ne bi palo na pamet".
Mislim, halo! Bec je prepun podzemnih garaza, ukljucujuci onu ispod nacionalne opere, vijecnice i hrpe ostalih povijesnih gradjevina. A s druge strane: pa kaj me briga za Franc Jozefa? Pa nismo li bili sretni kad smo se konacno oslobodili carevine (i uletili u novo njesra, ali to je vec druga prica) da bi sad mislio kak bi se on osjecao da se napravi nesto za cime u njegovo doba nije bilo potrebe? A s trece strane, s obzirom na moc koju je imao, budite uvjereni da bi bio prvi koji bi zapovjedio gradnju tako necega da se ukazala potreba.
Nadalje, glavna furka svih nasih ustaslukom ponosnih nacionalista je ta da smo bili dio Treceg reicha. Nismo ponosni na to sto smo Hrvati i Slaveni nego smo ponosni jer smo bili dio izabranih, dio Slavena koje veliki Germani nisu svrstali u manje vrijedne. Nismo ponosni sto smo medju prvima u Europi imali muda ustati protiv nacizma i sposobnosti i znanja organizirai se nego smo ponosni sto smo prodali pola obale Talijanima.
Pa vrit.
Ne kuzim, zar je tisucljetno robovanje i sluzenje pod gotovo svim silama koje su ikada vladale ovim prostorima toliko ubilo nase samopostovanje? Zar se nemamo ponositi icime drugime osim sluzenjem drugim dvorovima, tudjim ideologijama i stranim vojskama?
Evo, opet sam zabrijao i vidim da ce bti pogresnih tumacenja, ali... ne da mi se vise pisati. Drugi put.
Post je objavljen 05.12.2004. u 22:47 sati.