Pregled posta

Kada je 1967. Jimi Hendrix postao međunarodna zvijezda činilo se kao da je ispao iz izvanzemaljske letjelice. Ipak, on je svoj stil i taj status zaradio dugim, iscrpljujučim nastupima po R&B klubovima. Od početka do sredine 60-ih bio je prateći gitarist brojnim uglednim R&B/soul glazbenicima kao što su Little Richard, The Isley Brothers i King Curtis. Povremeno je gostovao i na albumima drugih glazbenika (singl "Testify" The Isley Brothersa iz 1964.), a njegov je ogroman talent bio vidljiv od samog početka. Ali zvijezdama se nije svidalo to što je svojm glazbom odvlačio pozornost od njih, pa su ga dugo potiskivali dajuci mu samo jednostavnije dionice u kojima se nije mogla pokazivavati njegova nadarenost. Jedino što je Hendrix mogao učiniti bilo je da se osamostali, pa je sredinom 60-ih nastupao u mnogim klubovima New Yorka uz pratnju razlicitih glazbenika, a nakon toga se na neko vrijeme priključio bendu bijelog blues-rock glazbenika Johna Hammonda Jr.
Upravo ga je u jednom od tih klubova u New Yorku zapazio Chas Chandler, basist grupe Animals. Prva je postava Animalsa bila pred raspadom, pa je Chandler, koji se namjeravao početi baviti menadžmentom, nagovorio Hendrixa da se preseli u London i snimi samostalni album. Ubrzo se oko Hendrixa formirala i grupa kasnije nazvana The Jimi Hendrix Experience, a sačinjavali su ju uz Jimija, bubnjar Mitch Mitchell i basist Noel Redding. Nakon što su "Hey Joe", "Purple Haze" i "The Wind Cries Mary" već prvom polovicom 1967. ušli na prva mjesta top ljestvica, trio je započeo svoj vrtoglavi uspon u Engleskoj. Ti su hitovi objavljeni i na njihovom debitantskom albumu "Are You Experienced?" koji je postao veliki hit i u SAD, nakon što je Hendrix izazvao senzaciju na Monterey Pop Festivalu u lipnju 1967. "Are You Experienced" bio je psihodelični spoj modernog popa, soula, R&B-a, glazbe Bob Dylana i inovacija na električnoj gitari preuzetih od prvih britanskih izvodača te vrste kao što su Jeff Beck, Pete Townshend i Eric Clapton.
Začudo, Hendrix je tijekom čitave karijere snimio samo 3 albuma: "Axis: Bold as Love" i "Electric Ladyland" bili su više razvodnjeni i eksperimentalni nego njegov prvi album. Na albumu "Electric Ladyland" koristio je sam studio kao instrument snimanja, iskorištavajuci ga kako bi ukrotio izmješane zvukove. Iako impresivni, ti albumi nisu bili savršeni jer su granice instrumentalnih dosega varirale, a Hendrixovi tekstovi često bili napola dovršeni.
Zadnje dvije godine Hendrixovog života bile su burne u glazbenom, financijskom i privatnom smislu. Bio je umiješan u nesuglasice s menadžerima i izdavackim kućama (neke od njih datirale su još iz vremena prije stvaranja grupe Experience), 1969. je raspustio bend i oformio novu grupu The Band of Gypsies s bubnjarem Buddyem Milesom i basistom Billyem Coxom, koja je trebala krenuti u glazbeno nesigurnijem pravcu. Sa šarenom je postavom nastupio i na zatvorenju Woodstocka 1969., uz legendarnu izvedbu americke himne "The Star Spangled Banner". Pocetkom 1970. dobitna kombinacija Mitchell-Hendrix ponovno se sastala i zajedno s Coxom krenula na turneju.
Vrlo je teško odvojiti činjenice o Hendrixovom životu od nagađanja i glasina. Svi koji su ga poznavali, ili su bar tako tvrdili, imaju različitu verziju o njegovom duševnom stanju sredinom 1970. Iste nesuglasice ponavljaju se i u slucaju njegove smrti - svi su njegovi bliski poznanici imali svoju verziju onoga što se desilo 18. 9. 1970. u Londonu, dok je intenzivno radio na svom posljednjem albumu "First Ray of the New Rising Sun".
Hendrix je za vrijeme života snimio gomilu neobjavljenog materijala, večinom koncerata koji su otkriveni tek posmrtno. Beskonačno iskorištavanje njegovog imena i objavljivanje tehnički nedostojnih snimaka konačno je prekinuto 1995., kada su, nakon dužeg pravnog spora, prava na citavo Hendrixovo glazbeno nasljede pripala njegovom ocu Alu Hendrixu. Od tada su na tržište izašle nove, remasterirane verzije sva tri studijska albuma, nekoliko zanimljivih kompilacija i live snimaka.