Sjeo sam sa samodopadnim osmijehom
Smiješak je bitan, makar i usiljen
Pročitao sam negdje
Da se to tako radi.
Pun sebe i ponešto vina
Krenuo sam u napad
Jer tko može samnom
Sa mojim mislima i jezikom?
Tko je jači u kontri
Može li mi vratiti istom mjerom
Ili me barem nasmijati malo
Ubaciti se u moju bujicu gluposti?
Nesvjestan da može
Pun sebe
Na šok se spremio nisam
Pa sam zamuknuo u čudu.
A večer je odmicala
Sve ljepša i ljepša
Okretala se prostorija oko tebe
Zajedno sa mnom.
U vrijeme rastanka
Zbunjem i poražen do nogu
Nisam ti ni rekao
Da sam postao tvoj.
Onoga trena
Kad si rekla svoje ime.
Post je objavljen 05.12.2004. u 19:29 sati.