Pregled posta

8. Jesenski otvoreni go-turnir 2004. Go kluba 'Velika Gorica' - 04. 12. 2004.

5. Vaillantov turnir
Igrano u ‘Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica’
Već peti puta za redom, svake godine, odigrava se tradicionalni Vaillantov go-tunir u Velikoj Gorici. Ovaj turnir se sastoji od dva dijela. Prvi je za početnike igranjem atari-goa. Sudjeluju učenici osnovnih škola, koji na svojim go-sekcijama uče osnove zarobljavanja i branjenja kamenčića. Ovaj puta su došli samo učenici O.Š. 'J.Habdelića' i 'Centra za odgoj..'. Osobno sam se nadao da će doći, možda, netko iz zagrebačkih knjižnica ili Karlovca. Zanimljivo je da ih puno više dolazi i na svaku od školskih go-sekcija.
Dominirali su učenici iz velikogoričkog Habdelića. Leopold je sve pobjedio, a jedini nerješen rezultat je ostvario u poslijednjem kolu protiv Antonia. Tada je već osigurao prvo mjesto. Njemu je preporučeno da ostane i na slijedećem turniru, jer mu je to prigoda za osvajanja kyu-a. Za startni 25. kyu je potrebno odigrati turnir na 19x19, što podrazumjeva poznavanje pravila igre i snalaženje u igri na prostor. Nije imao vremena za to. Bod za Leopoldom je bio Josip. On je krenuo igranjem goa nešto kasnije u ovoj generaciji, ali je to činio redovno dobrim rezultatima. Na svakom turniru rezultatom pokazuje napredovanje u kategoriji, pa je tako bilo i ovaj puta. Sada je 4. interna kategorija. Mali David je krenuo s tri pobjede, ali tada gubi od prve dvojice na turnitu i završava na trećem mjestu.
Po završetku su svima podjeljene nagrade, jer Vaillant je dao raznih stvarčica iz svog promidžbenog fonda. Po tome to i je Vaillantov turnir. Sretni i veseli, neki s majicama, neki s trokutastim flomasterima, kemijskim olovkama, privjescima odoše kući.

S malim kašnjenjem, koje je bilo uslijed završavanja turnira atari-goa, krenuo je i glavni turnir. Računao se ujedno i za niz Jesenskih turnira GKVG, a igrao se po pravilima toga niza turnira. Bio je to go na 19x19 po švicarskomi sistemu uz partije handicap -2. Vrijeme za razmišljanje 30 min. po igraču i byoyomi 15 sek/potez.
Ovaj puta je to bio međunarodni turnir, jer nas je svojim dolaskom počastio naš dragi prijatelj Timotej Šuc iz Ljubljane. Timi je 2. dan i jedan je od favorita ovog turnira. On je to i dokazao rezultatima i osvajanjem prvoga mjesta.
Najugodnije iznenađenje, a to pomalo više i nije, je ostvario Matej Zakanj. U prvom je kolu u ravnopravnoj pobjedio za dva kyua jačeg Sinišu. Pobjede protiv Marka Ugarčine i Zvonimira Landeke su bile donekle i očekivane, mada su tu bili i prednosni kamenovi. U poslijednjem kolu su on i Timotej igrali odlučujuću partiju za prvo mjesto na turniru. Promatrao sam veći njen dio. Bilo je tu 9 prednosnih kamenova, ali imao je Matej mogućnosti. Treba i dalje raditi i učiti. Matej to zna i ja stoga vjerujem da će od njega stasati jak igrač goa. Jasno, da su tu i druge obveze. Kao prvo tu je škola. Matej je svijestan svega toga.
Treća je moja malenkost. Imao sam zanimljivu partiju s Timotejem, ali ode za 12,5 poena. U završnici sam zveknuo jedan bezvezni potez i izgubio devet poena. Bilo bi možda tu i još ponešto, ali smo obojica bili u vremenskoj oskudici. Imao me, svaka čast!
I Zvonko, kao četvrti, je izgubio samo od Timoteja. Bili smo jednaki i po bodovima protivnika, a ja sam nadmašio Zvonka tek u bodovima protivničkih protivnika.
Zvonimir Landeka igra vrlo ozbiljno. Pokazao je da je zreo za jači od početnog i prelazi u 24. kyu.
Zanimljivo je bilo i to da je Marko Vračan opet odigrao jednu partiju, koju je izgubio za samo 0,5 poena. Postao je stručnjak za takove poraze. Desilo mu se to ovaj puta u partiji sa Sinišom.



bl. Muradenu


Post je objavljen 05.12.2004. u 18:29 sati.