Nedjelja je, dakle, dan za postove koji sjednu na zeludac poput hladne krvavice pojedene na taste. Prije par dana odoh nakon posla na veceru i casu vina sa jednom osobom (poradi jednostavnosti u daljnjem tekstu opisan kao ?), a kad tamo, otisla iz restorana sa zakazanim datumom vjencanja: 24.4. Hihihihi, Jordan, pojedi se, shisham te za punih 7 dana. A da napravimo jedno grupno vjencanje, balkanski meni permitted only? Pa ljudi smo, dogovorit cemo se.
Glavno i osnovno pravilo: nemojte nikada ici u restorane koji imaju stolove na 3 milimetra razmaka. Sjedimo ? i ja, te pokusavamo ne pasti pod stol od jedne case vina (tko nam je samo dozvolio izaci iz starackog doma pitam se ja?), a kad ono, za stolom do nas sjede dvije sredovjecne zene koje su se pretvorile u jedan ogromni clust (uho na velski, op. a.). Nakon nekog vremena nisu vise mogle izdrzati pa su nas morale upitati kojim jezikom razgovaramo. Ispostavilo se da su velsanke, na izletu u Londonu.
I tako sredovjecne zene potpuno gube moc rasudjivanja nakon 2 flase vina. Jezik se plete, razgovor se vodi na nadasve intelektualnoj razini poput 'kako se kaze sova na velskom' (tylluan, wyll, gwdihw); pa o Red Kenu (gradonacelniku Livingstoneu); pa o, surprise, surprise, podzemnoj (ni za zivu glavu ne sjedajte na Circle Line). Ispostavilo se da je muz od jedne zene pretrcao par londonskih maratona, na sto je Xiola naculila i nabrusila usi. Lamentiralo se jadno znanje engleskog jezika i gramatike u danasnjim britanskim skolama, te raznorazne ostale lingvisticke zavrzlame.
Uglavnom, da vas postedim raznoraznih digresija i pretakanja iz supljeg u prazno (drugim rijecima: to cut the crap). Naravoucenije - nikada ne vjerovati lagano opijenim velsankama kad pocnu bulazniti u stilu kako misle da smo ? i ja par kojeg su one bezobrazno prekinule u samom cinu datinga: nas dvoje ih u cudu gledamo, sa poluzbunjola facama, i drapamo se od smijeha. Umjesto da se ispricaju i poklope usima od srama, one se jos vise osokole i vele da ako pak nismo skupa, da bi trebali biti; jer si kao savrseno pasemo (o, da! o, ne! - da popalim kolegu tofua i njegov skoro pa kopirajtani slogan), da izgledamo dobro jedno pored drugoga (mislim, pa tko ne bi super izgledao pored mene, jedinstvene seljacine vulgaris?). Kao da covjek slusa trecu verziju scenarija iz 1784. epizode Santa Barbare = Eden & Cruz finally brought together in eternal love or Love conquers everything. Nakon poduljeg natezanja pao je i datum vjencanja: 24.4. u Brightonu, na dan neke utrke old timera. Dakle, T minus 5,5 mjeseca and counting. Scary or what?!
Prema tome, pripreme su u punom toku, treba to izorganizirati, pune ruke posla, stas'. Jedino, postoji mali problem kod balkanskog menija: mladozenja je vegetarijanac. Dakle, cevapi, a bome ni janjetina ne dolaze u obzir. Pomozbog!
Sutra je dodjela Turner Prize: kao sto sam i pretpostavila prije mjesec dana Jeremy Deller je favorit. Hoce li i pobijediti? Nadam se: najbolji je medju predlozenom cetvoricom. Go, Jeremy, go!
*prijevod naslova (White wedding Welsh style: peasants permitted only). Iliti po naski 'Xiola se udaje'.
Post je objavljen 05.12.2004. u 10:42 sati.