"Opet provjeravaš zalihe čokolade?", podbada me moj zakoniti Debeli.
"Da, moram", ne dam se smesti, "brzo nestaju, bojim se da imamo štetočinu u kući."
Čvrsto ga gledam u oči, pogledom koji jasno otkriva na koju štetočinu mislim. Na onu drsku, debelu, ćelavu, za koju sam se, u trenutku smanjene uračunjivosti, na prijevaru udala.
Ne samo da svakodnevno proždire urnebesne količine slatkiša namijenjenih djeci, nego usto ima petlje optužiti mene, koja sam tu istu djecu u mukama rodila. I još tada sam se zarekla da ću mu se osvetiti. A što sam rekla, to ću i učiniti!
Odjurila sam u bakinu smočnicu, bijesna poput bakhantice i žedna krvi. Koje tamo nije bilo, pa sam se ustremila na kištru s čokoladicama. Pograbila sam snikers i svojim oštrim, krivim zubima nemilosrdno ispilila foliju, sitno izgrickala sadržaj do pola, pa obijesno bacila ostatak u kutiju. I tako četiri-pet puta, sve dok me mahnitost nije prošla.
Onda sam hladnokrvno napustila poprište masakra, uletjela Debelom u kupaonicu i dreknula: "Imamo miša! Poduzmi nešto!"
Ne sluteći da je žrtva lukave smicalice, s dubokom je ozbiljnošću razgledao tragove zločina i smjesta pohitao u nabavku ratne opreme. A zatim se vraški namučio dok je postavio zastarjele, primitivne i sasvim beskorisne mišolovke. Jer, prvo - takav miš koji bi zagrizao pljesnjivi komadić sira pored hrpetine čokolade - ne postoji! A drugo - miš ne postoji! Dakle, lov će trajati dugo i bit će veoma neuspješan. A ja ću imati razloga da ga svakodnevno probadam dugim, prijekornim pogledom. Njega, nesposobnjakovića, koji nije u stanju zaštiti obitelj od neprijatelja. Malog, sitnog, podmuklo neuhvatljivog. Koji nezaustavljivo grabi svojim sitnim nožicama, noću, dok svi spavaju. Ciiii, ciiii, ravno u smočnicu. I tamo, naravno, uključim svjetlo da ne bih nagazila na mišolovku.
Kad je svjetlo bljesnulo, jasno sam ugledala - sićušnog, sivkastog miša kako šuškavo orgija po čokoladicama. Na trenutak, zapiljili smo se jedno u drugo s ponosnim prepoznavanjem i dubokim razumijevanjem u očima. Kao Predator i Alien, kao kapetan Ahab i Moby Dick. Zaustavivši dah, ispružila sam ruku da dohvatim sataru sa police, ali mali je nestao. Ako je uopće ikad bio tu?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 04.12.2004. u 23:52 sati.