Za obiteljskim stolom se događa doista iznimno zajedništvo i spontana blizina prožeta ležernošću. Tu smo na prisan način suočeni jedni drugima. Dobro vidimo sustolnike i okom i srcem, te u zajedništvu blagovanja imamo prigodu još se više zbližiti.
Obiteljski stol i sve što se oko njega događa - srce je obitelji.
U Poljskoj, kažu, živi običaj da se za nedjeljnim obiteljskim stolom postavi jedno mjesto više.
Stoji prazno.
I čeka iznenadnog gosta.
Da se, tko god naišao, osjeća očekivanim i dobrodošlim.
Evo i danas, dok sjedim zajedno s onima koje volim, dok uživam u ovom danu susretâ i odmora – tebi, još nepoznati kažem: Dobro mi došel prijatelj!
Bilo je i onih koji navratiše i tu, u blizini života i stola, ostadoše zanavijek i onih koje nije zanimalo gostoprimstvo moga doma, više su htjeli vidjeti boju stolnjaka i čistoću prozora.
U sumornom svijetu, gdje su ponekad ljudi jedni drugima otoci, potrebno je imati otvorena vrata i dobru riječ za prolaznika i namjernika.
Uostalom, i onako smo svi putnici a i moj dom je čudesnim načinom postao toplo susretište u koje smo i ja i ti samo svratili. Pokucaj, zato i uđi. Tvoje te mjesto čeka. I ja te čekam. Na stolu će uvijek biti komad kruha, čaša vina i upaljena svijeća koja će i mene i tebe pozivati da budemo više ljudi.
Neću te pitati koja ti je boja kože, što znači tvoje ime i kakvi su tvoji obredi ili običaji. Neću ispitivati staze kojima si prošao, niti ću pokušati dokučiti tvoje planove za sutra. Bit ćeš dio moje obitelji. Prijatelju moj budući.