Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/daywalker

Marketing

Daj, Grdi, ne sviraj 10. dio

Dignem se i krenem, kad do mene dođe mala Ana.
- Boris.
- Da?
- Čuj, Melita je morala otići, jer radi sutra, ali ti je ostavila ovu cedulju.
- Hvala.
Kaj je sad ovo? Promjena na bolje? Otvorim ceduljče.

"Sorry, morala sam ić jer delam sutra ujutro. Nisam te htjela smetat, bio si u nekom razgovoru. Baš mi je drago da smo se upoznali. Ostavljam ti u nasljedstvo pive u frižideru. Samo se nemoj ubit ko guzica. Zemi si koju i doma. Ja sam Ani sve objasnila, da te ne gleda čudno kaj joj rovariš po fridžu. Bilo bi mi jako drago da se opet vidimo pa ti dajem svoj broj moba. Ak hoćeš, slobodno nazovi za neku kavu. Oprosti još jednom kaj sam se pokupila ovak bez pozrava."
Melita

Jebeš mi mater ak je meni sad bilo kaj jasno. Ko je ta žena? Od kud se stvorila? Kaj ona u stvari hoće od mene? Zakaj mi se ispričava ko da hodamo? Fakat mi više niš nije jasno. Mudri ljudi kažu da je jutro pametnije od večeri pa odlučim ovu večer privest kraju. I tak nebum mogel zaspat, jer bum razmišljal o Meliti (sto posto, znam ja sebe), pa isčupam iz frižidera još dve pive i odem doma. Nisam se s nikim pozdravil, fakat nemam volje. Neko bi me nagovoril na još jednu putnu, pa nebum baš niš spaval noćas. Vani debelo ispod točke smrzavanja (bar to meni tak zgleda), pada snijeg, pa sam do doma malo došel k sebi. Otvorim vrata stana i zapuhne me smrad. Nije ni čudo. Nisam luftal od jučer ujutro, a smeće sam zadnji put izbacil u petak. Koja sam ja svinja. Skinem se, otvorim pivu i upalim komp. Pustim si Zabranjeno pušenje. Pišonja i Žuga mi nabrzinu objasne neke stvari. Nisam danas za neke duboke pjesme. Potegnem iz boce dobar gutljaj. Melita mi je došla u glavu iako to fakat nisam htel. Stvarno vrhunska ženska. Žal mi je kaj nisam više s njom razgovaral. Ovorim ceduljicu i prepišem si broj telefona u mob. Moram je nazvat. Zakaj sam se ja sad tolko popalil? Nit sam je upoznal kak spada, ne znam niš o njoj, nit je meni to baš normalno da tak zaštrikam zbog komada. Istina, mala je prekrasna, al ipak... Onda mi utrči u glavu ona priča, mislim da je kineska, kak je bog popizdil nekaj na ljude pa nas je lijepo raspolovil. Od tada mi lutamo po svijetu i tražimo svoju drugu polovicu. Onu pravu, savršenu. Kad ju nađemo odma znamo da je to ona. Majko mila koja hrpa gluposti meni dolazi u glavu. Stvarno sam otišel u kurac. Iz zvučnika počne prat "Dok čekaš sabah sa šejtanom" ("Dok čekaš jutro s vragom"), pa skužim da bi fakat mogel na spavanje. Počel sam halucinirat od alkohola.

Srijeda

Bilo je 10 kad sam se zbudil. Vrlo ponosan na sebe, dignem se iz kreveta. Ipak nisam prespaval cijeli dan. Podgledam kroz prozor. Snijeg je dobro napadal i sijalo je sunce. Prekrasan dan. Upalim radio i odem na tuširanje. Odlično sam se osjećal. Ima takvih dana, kad se poslije pijanke probudiš ko da si pil kiselu cijelu noć. Mislim da ću na kavicu do Lule. Šteta bit doma. Iako bi trebal malo počistit. Al, prvo kavica, pa onda čišćenje. Samo bum bacil smeće usput. Sjetim se onda da bi mogel nazvat Melitu i pozvat je na kavicu. Ma ne, ona radi jutarnju. Uostalom, bilo bi glupo da ju zovem odma drugi dan. Skužila bi da mi se sviđa, pa bi imala onaj osjećaj da je u nekoj prednosti. Bolje nek se malo kuha.
Gle ovo. Sad sam faca a jučer sam pizdio. Koji sam ja kreten.

Po ustaljenoj praksi kupim pljuge i novine pa do Lule. Toni me dočeka sa uobičajenom dobrodošlicom.
- Kaj ti čekaš da ja budem u smjeni, pa da dođeš?
- Kak ti se da tolko kenjat ujutro? Daj rađe zaradi taj minimalac i daj mi mljekušu.
- Grdi ova uvreda bu te koštala.
- Ok, popij nekaj. Mogel bi i ti jenput počastit.
- Nemrem Grdi, na minimalcu sam.
- Ha-ha. Jebo me pas Toni, kupil bum ti mungosa za rođendan.
- Zakaj?
- Da ti makne kobru s novčanika.
- Ne sviraj, Grdi, kurcu uspavanku, nego popi kavicu. Odma bu ti bolje. Jedino ti faci više niš nemre pomoć.

Kak sam ja danas dobre volje, ko da sam umočil jučer. Ne da mi se čak ni odgovorit na Tonijevo podjebavanje. Umjesto toga, zapalim pljugu i srknem kavu. Prekrasno. Zadovoljno se naslonim i otvorim novine. Daj bože čim više slobodnih dana. U novinama, naravno, niš novoga. Opet neko prepucavanje u saboru, poljoprivrednici štrajkaju, Dinamo i Hajduk obećavaju da buju prvaci. Svaki dan isto. Zakaj ja bacam šest kuna? Nazovem Crnog. Zvonilo je pun kurac, al se majmun ne javlja. Spava sto posto. Valjda je imal napornu noć. Jedini kreten koji je, osim mene, doma, spava. I kaj da ja sad radim? Svi drugi su na poslu. Za sekundu zažalim kaj sam se to pital jel mi zazvoni mob. Zovu iz firme. Odlučim se javit, pa kaj bude.
- Halo?


Post je objavljen 26.05.2004. u 16:58 sati.