Priča o još jednom savršenom muškarcu.
Frankenstein.
Za prijatelje - Frenki.
Ne tražite ga uzalud. Sastavite ga.
Sami birate kostur (al' doslovce - kostur). I onda ga nadogradite.
Obratite posebnu pažnju na pojedinosti.
Ne škrtarite vrijeme tražeći ono što uzrokuje da osjetite leptiriće u stomaku.
Meni su bitne ruke. Njegovane, dugih prstiju.
Osmijeh.
Oči. Pogled dubok. Rendgenski. Kad me gleda da… vidi.
UPDATE (hvala Ivva): Glas. Dubok, muževan, očaravajući. (za ideal vidi post).
Gdje nabaviti dijelove?
Originalna legenda kaže da su mrtvačnice dobar izvor.
Samo pazite da ne uzmete previše odstajalu robu.
Ako otimate od živih primjeraka, preporučujem toljagu umjesto anestezije. Budite brzi. I nježni. :)
Sada sve to sašijete. Dobro razmislite kud šta ide.
Svaka poštena žena zna šivati. Dobro, dobro… ja ne znam. Ali neka vaša prijateljica sigurno zna. Khmm… kad razmislim... Dajte oglas!
Preostaje još samo da mu udahnete čudo života.
Probajte poljupcem. Umjetnim disanjem. Masažom srca.
Udarom struje. Nešto će već upaliti.
Tehnika varira ovisno o tome kako ste ih precizno sastavljali i za koji tip ste se odlučili.
Samo… dobro razmislite kakvo ćete čudovište sastaviti.
Jednom stvoren bit će vaš zauvijek.
Za muške čitaoce: recept primjenjiv i na ženske Frenkete.
(Ne-nagradno) pitanje publici: Postajem li premorbidna?
Post je objavljen 03.12.2004. u 23:59 sati.