Kada se zeli na papiru prikazati odredjena gradjevina onda se najcesce crta tlocrt: raspored zidova, otvora u njima, stubista,... On, je toliko 'plosan' da nam govori samo o mogucnosti kretanja po prostorijama i to gledano odozgo, ali nam ne govori gotovo nista o stvarnom dozivljaju prostora. Da bi se pokazale visine crta se presjek, no i on je samo jedan od beskonacno mnogo presjeka koji postoje kroz gradjevinu.
Zatim se crtaju procelja, kojih rijetko ima vise od cetiri, plus peta fasada - krov, ali i uz pomoc njih nije nam uvijek lako zamisliti kako ce izgledati neki dio, npr. ugao kuce u stvarnom prostoru.
Konacno, postoje prostorni prikazi, koji bi trebali prikazati arhitekturu onakvu kakvu je nase oko percipira ili jos bolje (prozirni zidovi kroz koje se vidi unutrasnjost). I to je, nazalost (ili nasrecu), tek jedan od neizmjerno mnogo pogleda, koji se nizu u promatracevu oku dok se krece, obilazi gradjevinu i ulazi pa sece po interijeru.
Zato se danas cak rade kompjutorske simulacije leta kroz prostor. Renderiraju se filmici i rade sucelja za samostalno upravljanje pogleda po prostoru. Ne moram vam objasnjavati da je i to jos uvijek jaaako daleko od STVARNOG DOZIVLJAJA ARHITEKTURE.
Osjetiti prostor moze se samo uzivo, direktnom prisutnoscu u materijaliziranom mediju.
Post je objavljen 26.05.2004. u 16:00 sati.