U ponedjeljak zvoni mobitel, pita me umiljati glas pošto prodajem psiće, navodno ih imam četvero. Isprva sam mislila da je umiljati glas pogriješio, dok nije nazvao ponovo. U oglasniku, veli, tako piše. 
Sutradan, zvoni opet moj mobitel.
Prodajem kao laptop. Hm, da ga imam ne bih ga prodavala, al nemam ga, stvarno.
Priupitah, tek znatiželje radi, u kojim vi to novinama pročitaste? Kaže, u nekom oglasniku.
Ajde, neka.
U srijedu, opet me zovu. 
Al sad smo kod sve krupnijih stvari. Pita striček pošto traktor. Niti ga imam nit mi treba. Ajde psići i laptop još i mogu proć, ali traktor?! 
Taman sam pomislila da me pozivi više ne mogu iznenaditi, kad ono zvoni jučer mobitel.
Pita djedica pošto prodajem te ovce.
I kaže, piše - zvati navečer. Ma mislim, netko je stvarno maštovit.
Djedica i ja smo se nakon iščuđavanja lijepo i grohotno nasmijali.
S ovcama vam ja imam jedino utoliko veze što volim vunene džempere. Ali ni njih ne prodajem. Eventualno kupujem. ![]()
Pitam se što je danas na redu? Što ću prodavati? Preko štenaca, laptopa, do traktora i ovaca... 
Želi li mi netko nešto poručiti možda? 
Post je objavljen 03.12.2004. u 09:22 sati.